Sutra je Prepodobni Antonije Veliki: Priča kaže da mu se prikazao đavo, živio je 105 godina

29.01.2026. | 22:02

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici u petak, 30. januara, obilježavaju praznik Prepodobnog Antonija Velikog.

Ko je Prepodobni Antonije Veliki?

Prepodobni Antonije Veliki bio je Misirac, rođen oko 250. godine u selu Komi blizu Herakleje. Po smrti svojih bogatih roditelja, podijelio je naslijeđeno imanje sa maloljetnom sestrom koju je zbrinuo kod nekih rođaka, a svoj dio imanja razdijelio je siromašnima. Prepodobni Antonije Veliki se u 21. godini posvetio podvižničkom životu kome je težio od djetinjstva. Najprije se podvizavao u blizini svog sela, no da bi izbjegao bespokojstva od ljudi, udaljio se u pustinju, na obale Crvenog mora, gdje je kao zatvorenik proveo 20 godina ne družeći se ni s kim osim s Bogom kroz neprestanu molitvu i razmišljanje, podnoseći trpeljivo neiskazana demonska iskušenja.

Slava njegova čula se po cijelom svijetu, i oko njega se okupio veliki broj učenika, koje je on upućivao primjerom i riječima na put spasenja. Za 85 godina podvižničkog života samo je dva puta otišao u Aleksandriju, i to prvi put tražeći mučeništva u vrijeme gonjenja crkve, a drugi put na poziv svetog Atanasija, da bi opovrgao klevetu arijevaca kao tobože da je i on pristalica Arijeve jeresi.

Skončao je u 105. godini, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika i podražavalaca. Iako je Antonije bio neknjižan, bio je jedan od najučenijih savjetnika i nastavnika toga vremena.

Često je govorio o svojoj borbi sa demonima. Prvo su ga mučile misli o tome da je beskoristan taj njegov čin napuštanja svijeta i bogatstva, potom ga je grizla savjest zbog nezbrinute sestre koja nema ni podršku ni utjehu. Svake noći mučila ga je i tjelesna pohota za ženama, koja je bila tako jaka da je nije mogao sakriti pred drugima. Ali, on je odolijevao postom, molitvom, bdenjem i tjelesnim iznurivanjem.

Na kraju mu se, kaže hrišćansko crkveno predanje, đavo javio u liku malog crnog dječaka koji mu je ponizno rekao: “Pobijedio si me”, čime je htio da ga navede da pobjedu pripiše samome sebi, i da tako upadne u grijeh gordosti. Sveti Antonije ga je upitao ko je on, a đavo mu je odgovorio da je duh bluda koji je mnoge zaveo, a da je samo on uspio da “sve strijele polomi”.

Na to mu je, kaže predanje, Antonije kazao: “Bog je dopustio da mi se javiš crn – radi objelodanjivanja tame tvojih zlomisli, a kao dječak – radi izobličenja tvoje nemoći. Zbog toga si i dostojan svakog prezira”.

Poslije toga je đavo otišao i nikada se više nije vratio. Mnogi hrišćanski umjetnici vijekovima su bili inspirisani ovim iskušenjima, a među njima su i naši. Iskušenja Svetog Antonija Velikog često služe i kao metafora za iskušenja ljudi koji u današnjem svijetu teže hrišćanskom idealu.