SPC slavi dan Svetog Porfirija: Narodno vjerovanje kaže da ovo danas nikako ne treba raditi

11.03.2026. | 07:13

Srpska pravoslavna crkva i vjernici obilježavaju danas dan Svetog Porfirija, episkopa gaskog.

Ovaj veliki arhipastir rodi se u Solunu od roditelja bogatih. Svoju mladost do dvadeset pete godine provede u rodnome gradu, potom napusti dom roditeljski i svjetski život i udalji se u Misirsku pustinju.

Pod rukovodstvom opitnoga duhovnika mladi Porfirije se tu zamonaši i provede pet godina. Onda posjeti Svetu Zemlju u društvu sa svojim vjernim drugom, inokom Markom. Blizu Jerusalima podvizavaše se u nekoj pećini opet pet godina. No tada se raslabi u nogama te ne mogaše ići.

Ipak, puzeći na koljenima, on je stalno posjećivao službe Božje. Jedne noći u viziji javi mu se sam Gospod i iscijeli ga od neduga u nogama, te posta potpuno zdrav. Kada bi izabran za episkopa u Gazi, Porfirije se s teškim srcem primi te dužnosti.

Molitva koja svakome uliva hrabrost

Vjeruje se da molitva Svetom Porfiriju svakome uliva hrabrost i donosi neustrašivost, pa svi koje čekaju teške odluke i izbori za koje je potrebna hrabrost treba da mu se na današnji dan obrate ovim riječima:

“Istina stvari objavi te stadu tvome kao pravilo vjere, obrazac krotosti i učitelja uzdržanja. Zbog toga si smirenjem stekao visoke počasti, a siromaštvom bogatstva: Oče Porfirije, moli Hrista Boga da spase duše naše.”

U Gazi on zateče samo dvjesto osamdeset hrišćana; svi ostali žitelji bijahu idolopoklonici, i to vrlo fanatični.

Samo svojom velikom vjerom i strpljenjem Porfirije uspje da Gazane prevede u vjeru Hristovu. Morao je lično putovati u Carigrad caru Arkadiju i patrijarhu Jovanu Zlatoustu, da ište potporu u neravnoj borbi s idolopoklonicima.

Željenu potporu on i dobije. Idolski se hramovi zatvore, kumiri poruše i sazida krasna crkva sa trideset mermernih stubova.

Zidanje ovoga hrama pomogla je naročito carica Evdoksija. Porfirije je poživio dovoljno dugo da vidi cio grad Gazu obraćenu u vjeru hrišćansku, no to tek poslije mnogih svojih napora, stradanja i suznih molitava Bogu.

Upokojio se mirno 421. godine. Čudotvorac bio za života i poslije smrti. Mošti mu počivaju i sada u Gazi.

Narodna vjerovanja kažu da se danas ne valja ništa raditi iglom i koncem.