SPC i vjernici sutra proslavljaju Svetog Andreja Prvozvanog – u narodu poznat i kao Mečkindan

12.12.2020. | 08:22

Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra slave Svetog Andreja Prvozvanog. U našem narodu poznat je i kao Mečkindan i uz njega je vezan je niz živopisnih i zanimljivih običaja i vjerovanja.

Andrej Prvozvani ili Andrija je poznat kao ličnost Novog Zavjeta, koga je sam Isus Hrist prvog pozvao da bude njegov učenik i apostol. Bio je sin Jone i brat svetog Petra. Nazvan je Prvozvani, zato što je prije svih apostola postao sljedbenik i učenik Isusa Hrista.

Krsna slava Karađorđevića

Ova krsna slava poznata je i po tome što je proslavlja porodica Karađorđević. Ranije se svetkovala i kao narodni praznik, jer je za vrijeme Karađorđa na taj dan Beograd oslobođen od Turaka.

Bio je i apostol Carigrada i Rusije i patron ruskog carstva i doma Romanovih. Rođen je u jevrejskom mjestu Vitsaida. Bio je ribar po zanimanju. Najprije je bio učenik svetog Jovana Krstitelja. Pošto je Jovan Krstitelj krstio Isusa Hrista i pozvao svoje učenike da slijede Hrista riječima: “Gle, jagnje Božje” (Jov. 1, 36), Andrej je bio jedan od prvih koji je to učinio. Odazvao se na poziv Isusa Hrista, zajedno sa bratom Petrom i jevangelistom Jovanom.

Nakon stradanja Isusa Hrista, njegovog vaskrsenja i vaznesenja, Andrej je zajedno sa ostalim apostolima, na dan Pedesetnice primio Duha Svetoga u vidu ognjenog jezika, i pošto su kockom određivali zemlje u kojima će pripovijedati, on je dobio: Vitiniju i Propontidu sa Halkidonom i Vizantijom, Trakijiui Makedoniju, sve do Crnog Mora i Dunava, i Tesaliju, Grčku, Ahaju, Amintin, Trapezunt, Irakliju i Amastridu.

Tokom svog apostolskog rada proputovao je monoge gradove na bliskom istoku i Vizantiji. Propovijedao je Jevanđelje uglavnom u gradovima i u mnogima od njih pretrpio mnoge nevolje i stradanja. Posebno je bio mučenu gradu Sinop, nakon čega je na čudesan način iscijeljen od rana.

Kada je došao do rijeke Dnjepra, zaustavio se kod Kijevskih gora, gdje je blagoslovio i postavio krst, predskazujući da će narod koji živi tu primiti vjeru od njegovog apostolskog prestola, osnovanog u Vizantiji. Prošavši i gornje ruske gradove, posjetio je veliki Novgorod, a posjetivši još i Rim, vratio se u grčku krajinu Epir, a zatim u Trakiju, gdje je postavljao episkope i učitelje.

Svetac iscjeliteljskih moći

Prolazeći mnoge zemlje, posjetio je i Peloponez, gdje je u Ahajskom gradu Patre, od teške bolesti iscijelio čovjeka, po imenu Sosija, nakon čega je većina stanovnika toga grada primila hrišćanstvo. Među njima su bili i brat i žena carskog namjesnika Egeata. Egeat je zbog toga naredio da uhapse Andreja i stave ga na muke. Nakon toga naredio je da ga razapnu na krst.

Sve vrijeme dok je visio živ na krstu, govorio je pouke hrišćanima okupljenim oko krsta. Prisutni narod je htio da ga skine sa krsta, ali im vojnici to nisu dozvolili. Pred svoje stradanje se pomolio i izgovorio riječi koje su ostale zabilježene: “Gospode Isuse Hriste, ne dopusti da me skinu s krsta, na kome visim radi imena Tvog, nego me primi, Učitelju moj: Tebe zavoljeh, Tebe poznah,Tebe ispovijedam, Tebe vidjeti želim, što jesam – Tobom jesam. Gospode Isuse Hriste, primi u miru duh moj, jer već je vrijeme da dođem k Tebi i da gledam Tebe, za kojim silno čeznem! Primi me, Učitelju Blagi, i učini da ne budem skinut s krsta prije no što Ti primiš duh moj!”. Nakon toga je umro.

To se desilo u novembru 62. godine. Nakon nekoliko godina mošti svetog apostola Andreja prenio je u Carigrad, mučenik Artemije po naređenju cara Konstantina. Tamo se čuvaju zajedno sa moštima svetog Luke i svetim Timoteja, u hramu svetih Apostola, unutar sveštenog žrtvenika.

Narodna vjerovanja i običaji

Prema narodnim vjerovanjima, Sveti Andrej se smatra zaštitnikom velikih životinja. S njima razgovara, a one su mu pokorne. Nekada su mečkari slavili Andrijevdan, vjerujući da ovaj svetac kroti medvjede kao pse, a da svijetom putuje jašući na ovoj zvijeri.

Uoči Andrejevog dana, kuva se kukuruz za medvjede, ili poseban kolač – mečkina povojnica, kojim se zavezivala čeljust medvjedu, da ne kolje stoku. U istočnoj Srbiji dan Svetog Andreje naziva se Mečkindan. U krajevima gdje ima medvjeda, uoči ovog dana, kuvao se kukuruz “za medvjede”, koji se ostavlja da prenoći na krovu, pa ako ga “mečke ne pojedu”, onda ga ukućani pojedu ujutro.

Po planinskim selima pravili su “mečkin kolač” – mečkina povojnica, koji djeca rano odnesu na “mečkina mjesta”, da medvjedi ne kolju stoku. Vjeruje se da na taj dan medvjedi ne čine štetu i ne diraju ljude, zato tada ne valja ići u lov na njih. Na današnji dan valja jesti kukuruz.

Za ovaj dan su vezane i mnoge zabrane: u Šumadiji ne štavi se koža niti se bilo šta sa njom radi, a u Homolju ne radi se ništa sa odjećom – da ga mečke ne bi pocijepale. Vodeničari skupljaju priloge u brašnu, od koga prave “hljeb za mečku”, za koji tvrde da ostaje svjež godinu dana.