SPC i vjernici slave velikog svetitelja: Ovu molitvu trebate izgovoriti
12.09.2025. | 07:25Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog, jednog od najvećih pravoslavnih svetitelja.
Ovo je dan kada vjernici dolaze u hramove da se pomole za zdravlje, zaštitu porodice i duhovnu snagu, prateći vjekovne tradicije koje povezuju molitvu i životne vrijednosti.
Aleksandar Nevski rođen je kao sin kneza Jaroslava i od djetinjstva pokazivao izuzetnu pobožnost. Bio je pravdoljubiv, duboko religiozan, odan Hristu i prezirao svjetovnu sujetu. Njegove noći su prolazile u molitvi, a njegovo srce bilo je okrenuto ka svjetskoj i duhovnoj mudrosti, piše Ona.rs.
Godine 1236. postao je novogorodski knez i proslavio se pobjedom nad Švedima na reci Nevi, po čemu je i dobio svoje ime — Nevski. Prije svoje vojske, pred bitke, često je govorio:
“Bog je ne u sili nego u pravdi.”
Svetitelji Boris i Gljeb ukazivali su mu pomoć, čuvajući kneza i podstičući njegovu vjeru. Kasnije, kao veliki Vladimirski knez, Aleksandar je neumorno radio na jačanju i uređenju Rusije, štiteći narod od tatarskog nasilja i braneći pravoslavnu vjeru.
Kada se suočio sa tatarskim kanom Batijem, Aleksandar je ostao čvrst u vjeri:
“Tebi ću se pokloniti, jer te Bog počastvova carstvom, a tvari, idolima, neću se pokloniti. Hrišćanin sam, i ne klanjam se tvari; klanjam se Bogu, Jednome u Trojici slavljenome koji je stvorio nebo i zemlju; Njemu služim i Njega počitujem.”
Njegova hrabrost, mudrost i tjelesna snaga učinile su da ga poštuju i neprijatelji. Zidao je crkve, pomagao siromašnima i bio neumorni zaštitnik pravoslavlja.
Dvadeset sedam godina proveo je u službi Hrista i naroda, da bi pred smrt primio monaštvo pod imenom Aleksije i upokojio se blaženo 14. novembra 1263. godine, u 43. godini. Njegovo tijelo sahranjeno je u manastiru Roždestva Presvete Bogorodice u Vladimiru, a pri sahrani Aleksandar je sam uzeo oproštajnu gramatu u ruku, pokazujući dostojanstvo i snagu vere.
Običaji i kako su nastali
O čudima Aleksandra Nevskog postoje mnoge legende. Jedna od njih kaže da su se u crkvi gde je počivalo tijelo sveca, jedne noći svijeće navodno upalile same od sebe, a dva starca izašla su iz oltara i prišla njegovom grobu, govoreći: “Aleksandre, ustani i spasi praunuka Dimitrija, koga napadaju tuđinci”.
Prema priči, Aleksandar je ustao iz groba i krenuo s njima, a sve to je navodno vidio čovjek koji brine o crkvi i o tome izvijestio crkvene vlasti. Sveštenici su mošti Aleksandra Nevskog postavili u kivot i tom prilikom su bolesnici, prilazeći im s vjerom, dobili iscjeljenje.
Zato se vjeruje da svako ko ima nekog bolesnog ili “slabog” u porodici, mora ujutru otići u crkvu, upaliti svijeću i pomoliti se ovom čudotvorcu, a da će on svakome ko mu se iskrenom molitvom obrati, pomoći.
Pored toga, praznik Svetog Aleksandra Nevskog još zove i Lesendrovan, a običaj je da danas oni koji imaju goste obavezno svoje prijatelje još na kućnom pragu ponude rakijom.
Ako gosti dolaze u kuću u kojoj je danas krsna slava, treba da podignu čašu i nazdrave: “Ko slavu slavi i podiže, njega slava i ljudi pazili, slavio za mnoga ljeta i godina, sve bolje, punije i zadovoljnije!”
Na ovaj dan, vjernici tradicijom izgovaraju posebne molitve za zdravlje i zaštitu porodice.
“Brzi pomoćniče svih koji ti usrdno priticahu i naš topli pred Bogom zastupniče, sveti pravovjerni veliki kneže Aleksandre! Pogledaj milostivo na nas nedostojne koji smo bezakonjima svojim sebe nepotrebnima učinili, a sada kivotu tvome pritičemo i iz dubine srca vapijemo: ti si u životu svom zaštitnik i revnitelj pravoslavne vere bio, pa svojim toplim molitvama Bogu i nas nepokolebljivo u njoj utvrdi.
Veliko služenje na tebe položeno brižljivo si izvršio, pa i nas pouči da uz tvoju pomoć prebivamo u onome na šta smo prizvani. Ti si odagnao od granica ruskih pukove otpadnika koje si pobijedio, pa porazi i vidljive i nevidljive neprijatelje koji se protiv nas naoružavaju.
Ti si, napustivši truležnu krunu carstva zemaljskog, izabrao bezmetežno življenje i sada, pravedno krunom netruležnom ovjenčan na nebesima caruješ, pa i nama, koji te smireno molimo, isprosi življenje smireno i nepomućeno, i tvojim zastupništvom ustroji nam nepokolebljivo napredovanje ka Carstvu Nebeskom.
Predstojeći sa svima Svetima Prestolu Božijem, moli se za sve pravoslavne hrišćane, da ih Gospod Bog blagodaću Svojom sačuva u miru, zdravlju, dugovječnost i svakom blagostanju, da bismo uvek veličali i blagosiljali Boga u Trojici Svetoj slavljenoga, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek i u vijekove vjekova. Amin.”
Ove riječi simbolizuju veru, nadu i zaštitu, povezujući vjernike sa vjekovnom tradicijom Svetog Aleksandra Nevskog i njegovim nasleđem koje i danas inspiriše hrišćane širom svijeta.
