SPC i vjernici slave Svetog Tarasija: Ovo su narodni običaji i vjerovanja

10.03.2026. | 08:44

Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju praznik posvećen Svetom Tarasiju, patrijarhu carigradskom.

Ovaj svetitelj ostao je upamćen kao veliki zaštitnik sirotinje, ali i kao čovjek koji se nije plašio da moćnicima kaže istinu u lice.

Tarasije je živio u 8. vijeku i bio je čovjek ogromnog obrazovanja i visokog roda. Prije nego što je postao patrijarh, bio je glavni carski sekretar. Ipak, raskoš dvora ga nije zanimala. Kada je izabran za patrijarha, postavio je uslov da se sazove Sabor i prekine kult poštovanja idola (ikonoborstvo), čime je vratio ikone u crkve.

Ipak, ono po čemu se Sveti Tarasije posebno izdvaja i zbog čega ga narod naročito voli jeste njegova nevjerovatna humanost.

Ostalo je zapisano da Sveti Tarasije nikada nije mogao mirno da zaspi ukoliko bi znao da u Carigradu postoji makar jedna duša koja te noći nema koru hleba. Njegova palata bilo je i utočište za zaboravljene i gladne. Svakoga dana, ovaj veliki svetitelj bi opasao kecelju, stao uz kazane i lično služio sirotinju, starce i bolesne. Nije dozvoljavao slugama da to rade umjesto njega jer je želio je da svakog nevoljnika pogleda u oči, pruži mu toplu riječ i opere mu umorne noge.

Za njega, svaki siromah bio je živa ikona Hristova, a njegova trpeza bila je jedino mjesto gdje su se carski dostojanstvenici i prosjaci osjećali jednako vrednim.

Narodni običaji i vjerovanja

U narodu se vjeruje da je Sveti Tarasije nevidljivi saputnik svakog nevoljnika, pa se ovaj dan smatra idealnim za ispravljanje nepravdi.

Stari običaj nalaže da danas niko ne sme da prođe pored vašeg praga, a da mu ne udijelite makar blagu riječ ili mrvu hleba, jer se veruje da se kroz ruku prosjaka danas ogleda sam svetitelj.

Ako nosite teret neoproštenog duga ili stare svađe, danas je trenutak da pružite ruku pomirenja, jer “ko danas oprosti, njemu će se trostruko vratiti mir”.

U mnogim krajevima Srbije porodice odlaze u hramove da zapale sveću za zdravlje najbližih, vjerujući da molitva upućena ovom “narodnom hranitelju” donosi iscjeljenje i bistrinu uma onima koji su klonuli duhom.