SPC i vjernici danas obilježevaju Velike ili Vaskršnje zadušnice

22.02.2020. | 10:53

Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju Velike ili Vaskršnje zadušnice, praznik sjećanja na sve umrle, kada se tradicionalno posjećuju groblja i pale svijeće na grobovima najbližih i u hramovima, poslije liturgija.

Srpska pravoslavna crkva ovaj praznik posvećen mrtvima obilježava uvijek devete subote pred Vaskrs i uoči Mesopune nedjelje, koja je uvod u Veliki Vaskršnji post.

Zadušna subota, dan kada se služe pomeni i parastosi, promjenljiv je datum, koji zavisi od dana obilježavanja Hristovog Vaskrsenja.

Na dan zadušnica se ide u crkvu, gdje se služi Sveta Liturgija. Tada sveštenik vinom preliva žito, poslije službe se ide do grobova pokojnika. Tamo se pale svijeće, a sveštenik obavi kratki obred i okadi grobove.

Kada je groblje daleko

Ako su pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na groblje, uvijek može da se ode u crkvu, gdje se odsluži pomen, a Gospod vidi i zna.

Crkva se na zadušnice molitveno sjeća svih umrlih i na liturgijama pominje sve koji su napustili ovaj svijet, bez obzira na to kako su umrli i da li su otišli bez molitve, ili pokopani bez pogreba.

Prema pravoslavnom kanonu, molitva je upućena umrlima iz cijelog svijeta, svima koji su nekada živjeli, vladarima, sveštenicima, monasima, bliskim srodnicima, mladima, starima, poznatim i neznanim i onima “čija imena samo Gospod zna”.

Žito – simbol smrtnog tijela i besmrtne duše

Zadušnice su dan za duše preminulih. Uvijek padaju u subotu, jer je to i inače, u toku čitave godine, dan kad se sjećamo preminulih. Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito – koljivo.

Žito nas simvolično podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svjetlosti sunca. Žito je simvol smrtnog tijela i besmrtne duše u svjetlosti Carstva nebeskog.

“Ja sam svjetlost svijetu”

Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zalečuju rane grijeha.

Svijeća je simvol svjetlosti Hristove. On je rekao:”Ja sam svjetlost svijetu.” Ta svjetlost treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Svijeća je malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao.

Savjeti Patrijarha Pavla o daćama

Patrijarh srpski Gospodin Pavle stalno je govorio, savjetovao i upozoravao, da daće nikako ne smiju da budu gozbe sa mnogo skupocjenih jela i pića.

Umjesto na nehrišćanske gozbe, novac treba da se upotrijebi u plemenite svrhe i to prema mogućnostima.

Koliko ko može, treba da pomogne nekoj siromašnoj porodici, izbjeglicama, bolesnima ili siročadi.

Patrijarh je rekao: “Nije li bolje i plemenitije svima da postupamo hrišćanski, nego da, ugledajući se na nerazumne postupke pojedinaca, prestupamo zapovijesti svoje Crkve – zapovijesti koje su se naši preci sveto držali”, prenosi sajt “Biblioteka Sveti Naum”.

Darovanje knjiga – duhovna milostinja

Na zadušnice se dijeli milostinja. Kako na grobljima tada ima najviše prosjaka, treba svakom udijeliti po neku paru, jer je bolje poći sa blagoslovom, nego da iza leđa prosjaci proklinju.

Postoji još jedan vid milostinje koji je kod nas zaboravljen: duhovna milostinja. Duhovna milostinja je poklanjanje duhovnih knjiga.

Knjiga duhovnog sadržaja se može, na spomen i za pominjanje u molitvama, dati nekom ko ne može da je kupi, zatim, takve knjige se mogu poklanjati bibliotekama, gdje će veći broj ljudi moći da dođe do prave literature, a to je pravo djelo duhovne milostinje, ili duhovnu knjigu pokloniti crkvenoj biblioteci.

 

Izvor:(rtv.rs)