Slađana Milošević Banjaluku zamijenila Italijom pa otkrila šta joj fali: Njena lista je prilično duga FOTO

26.09.2026. | 21:34 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Život u Italiji mnogima sa Balkana zvuči kao gotovo idealna kombinacija – more, sunce, dobra hrana, uređena evropska zemlja i način života koji nam kulturološki nije toliko stran.

Međutim, kada negdje odete kao turista i kada tamo zaista živite, slika nije uvijek ista. Slađana Milišević, porijeklom iz Banjaluke, koja danas živi u Trstu, na Instagramu je otvoreno navela stvari koje joj se u Italiji ne dopadaju i koje bi, kada bi mogla, rado “donijela sa Balkana”.

Njena lista je prilično duga.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Slađana Milošević (@sladjana__milosevic)

Od stanja trotoara, vrtića i škola, preko saobraćajne kulture i parkinga, pa sve do plata, prodavnica i sadržaja za djecu. A jedno od najvećih iznenađenja za nju bilo je upravo ono što roditeljima predstavlja veoma važnu stavku kućnog budžeta – vrtić.

“Plaćali smo 700 evra mjesečno vrtić u stanu”

Autorka objave tvrdi da su vrtići i škole koje je upoznala u Italiji znatno slabije opremljeni od onih na koje je navikla u Banjaluci.

“Sale i škole su vrlo često u očajnom stanju sa zastarjelom opremom, raspadnutim igračkama i slično. Taj dio bih promijenila i donijela iz Banjaluke, gdje se zaista ulaže u obrazovne ustanove”, napisala je.

Posebno ju je iznenadila cijena privatnog vrtića.

Kako navodi, porodica je plaćala 700 evra mjesečno za vrtić smješten u stanu, bez dvorišta, jer za dijete nisu uspjeli da dobiju mjesto u javnom vrtiću.

Još oštrija bila je kada je opisala saobraćaj. Za poređenje je uzela upravo Beograd.

“Ako ste mislili da u Beogradu bahato voze, dođite u Trst”, napisala je.

Prema njenom iskustvu, automobili se zaustavljaju na pješačkom prelazu kada moraju, stariji vozači imaju sporije reflekse, dok motociklisti pretiču i sa lijeve i sa desne strane. Kaže da zbog toga u Trstu ni sama ne vozi, mada joj okolnosti idu naruku jer joj autobus staje ispred kuće. Ni sa parkiranjem, tvrdi, situacija nije mnogo bolja.

Navodi da parking predstavlja veliki problem, a opisala je i praksu vozača koji prilikom parkiranja ne prezaju od toga da automobilom dodirnu drugo vozilo kako bi napravili dovoljno prostora.

Smeta joj prljavština

Jedna od stvari koje su je najviše iznenadile jeste čistoća. Tvrdi da se pseći izmet često ne uklanja sa ulica, da se smeće baca po ulici, kao i da zgrade i stanovi koji se izdaju ponekad nisu u stanju koje je očekivala.

“Ovo mi je baš problem, jer dolazim iz Banjaluke koja je prečista i nikako ne mogu da se naviknem na prljavštinu”, navela je.

Naravno, riječ je o njenom ličnom iskustvu iz sredine u kojoj živi i ono ne mora predstavljati stanje u svim italijanskim gradovima.

Plate ne prate troškove života

Na listi se našao i mnogo konkretniji finansijski problem. Prema njenom iskustvu, plate teško prate troškove života. Kaže da ne zna kako bi izgledao njen život u Italiji da nema sopstveni biznis, jer su stanovi skupi, kirije visoke, a uz svakodnevne troškove postoje i brojna davanja državi.

Uz dozu humora dodala je da su Italijani “maheri kada uzimaju pare”.

U šoping ide u Sloveniju

Ni italijanski supermarketi nisu je oduševili. Opisuje ih kao često prljave i neorganizovane, a posebno joj smeta što, prema njenom iskustvu, u različitim prodavnicama ne može da pronađe isti asortiman.

“Ako hoću kupovinu, idem u jedan, za Rio Mare u drugi i to smara”, napisala je.

Rješenje je pronašla preko granice. Budući da živi u Trstu, Slovenija joj je veoma blizu, pa kaže da upravo tamo odlazi u kupovinu.

“Trst ne prati inovacije”

Još jedna zamjerka odnosi se na ponudu samog grada. Smatra da Trstu nedostaju lijepo uređene bašte kafića, bolji kozmetički saloni i brojne usluge na koje je navikla na Balkanu.

“Trst ne prati inovacije. Nekako je ostao u 2000. godini sa ponudom”, njen je utisak. Slično govori i o sadržajima namijenjenim deci. Tvrdi da je izbor igraonica slab, pa porodica i zbog toga odlazi u obližnju Sloveniju, gde, kako kaže, postoje bolje uređeni sadržaji za mališane.

Dodaje da ne bi željela da njena djeca u Trstu ostanu do dvadesetih godina, jer smatra da grad ima malo sadržaja za mlade i da je više prilagođen starijoj populaciji.

Na njenoj listi našla se i jedna kulturološka razlika.

Italijane opisuje kao veoma štedljive, čak i škrtije nego što joj prija. Kao primer navodi insistiranje na sitnom kusuru, ali i činjenicu da bakšiš konobarima nije uobičajen na način na koji je ona navikla.

Naglašava da joj se dopada štedljivost, ali ne i kada, prema njenom mišljenju, preraste u odnos u kojem se od drugih uzima, a svoje ljubomorno čuva.

Daleko od toga da je sve tako crno

Poslije ovakve liste lako bi se stekao utisak da bi se sutra spakovala i vratila na Balkan. Međutim, njena druga objava pokazuje sasvim drugačiju stranu života u Italiji. Istakla je još više stvari zbog kojih je život u Italiji više nego poželjan.

Među najvećim prednostima izdvaja opušteniji životni ritam.

“Nema stresa. Nema žurbe. Vrijeme za odmor je dragoceno. Uvijek imaju pauzu za ručak koju provode sa porodicom ili prijateljima”, navodi ona. Posebno joj prijaju klima i čist vazduh, a kaže da tek nakon odlaska iz Banjaluke shvata koliko joj je tamo smetao smog.

A kada je riječ o hrani, dilemu praktično nema. Italijansku kuhinju obožava, kao i kvalitet voća i povrća.

Među prednostima života u Italiji navodi i povoljnije mogućnosti za određene vrste kupovine i šopinga.

Dopada joj se i odnos prema dječjim rođendanima. Kaže da se oni slave jednostavnije, bez pompe i potrebe da se zbog jednog dana ulazi u ozbiljan trošak i podiže kredit za slavlje.

Drugim riječima, njena lista nije priča o tome da je život na Balkanu bolji, niti da je Italija obećana zemlja.

Više pokazuje nešto što ljudi često otkriju tek kada se presele – ono što turistu oduševljava i ono što je važno čovjeku koji negde svakodnevno živi, plaća račune i podiže dijete nisu uvijek iste stvari, piše “Telegraf”.