Skoro svi sveštenike zovu “pop”, a ne znaju šta se krije iza toga: Da li je taj izraz uopšte ispravan?

25.01.2026. | 07:30

Kažemo “pop” gotovo bez razmišljanja, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, ali da li ste se ikada zapitali da li je taj izraz uopšte ispravan? Njegovo porijeklo vodi od grčke riječi “papas”, koja znači otac, a priča o tome kako je nastao i kako se pravilno koristi prilično je zanimljiva.

Korien većine jezika s naših prostora koristi riječ “otac” u duhovnom smislu, paralelno s grčkim “papas”. U svojoj prvobitnoj formi, riječ “pop” se kod nas koristila od davnina, a dok god je bila ispunjena ljubavlju i iskrenošću, nosila je pozitivno značenje.

Međutim, tokom vremena, doživjela je promjenu u značenju, pretežno prema pejorativnom tonu.

“Pop” odlazi u negativnom smjeru

Prvobitno su Turci preuzeli riječ od Grka, koristeći je za kaurske sveštenike, što se u našem jeziku može uporediti sa izrazom “ćale”, ali na turskom. U savremenijoj istoriji, komunisti su masovno koristili riječ “pop” bez pravljenja razlike u činu i zvanju sveštenstva, usmjeravajući je isključivo ka negativnom kontekstu.

Slično tome, kod Rusa izraz “pop-popvi” postao je uvredljiv, izražavajući veliko nepoštovanje prema svešteniku.

Ovaj lingvistički evolutivan put od prvobitnog poimanja do pejorativnog tona ilustruje kako se jezički izrazi mogu transformisati kroz vrijeme i različite kulturne uticaje, a ni dan danas se ne može sa sigurnošću reći šta je pravilno i šta je najbolje koristiti.