Šeranić: Sve donesene mjere su bile ispravne i pravovremene

20.05.2020. | 13:18

Nakon dva mjeseca restriktivnih mjera i ograničavanja, sa ciljem sprečavanja ekspanzivnog širenja virusa korona, Republika Srpska je po uzoru na brojne zemlje u regionu otpočela sa ublažavanjem preduzetih mjera. Tako su vrata svojim posjetiocima ponovo otvorili brojni ugostiteljski objekti, ali i zanatske i trgovačke radnje.

Istovremeno sa odlukama Republičkog štaba za vanredne situacije o ublažavanju mjera u javnosti su se pojavile razne teorije o mogućim efektima takvih postupaka nadležnih, ali i uopšte o neophodnosti njihovih primjena u Republici Srpskoj.

Kako se ublažavanje mjera odrazilo na dalji tok epidemije, ali i dosadašnjim postignutim rezultatima na prevenciji širenja virusa na prostoru Republike Srpske, evo šta je u intervjuu za portal ‘banjaluka.net‘  rekao ministar zdravlja i socijalne zaštitete, Alenom Šeranićem.

Uprkos početnom optimizmu i pohvalama reakcija nadležnih organa, koje su stizale sa svih strana, Republika Srpska se u jednom momentu suočila sa znatnim rastom novozaraženih virusom korona. Kako komentarišete takvu pojavu i šta smatrate uzročnicima?

Na sam tok epidemije ne utiče samo i isključivo naš rad. Uzročnici su brojni i novi virus korona se desio cijelom svijetu, a svaka zemlja je donosila mjere u skladu sa trenutnom procjenom epidemiološke situacije. Sve mjere koje smo do sada donosili, bazirane su na trenutnim procjenama kao i bilo gdje drugo u svijetu. Tako je i sa ovom relaksacijom mjera o kojima odlučuje Republički štab. Nekada se, posmatrano iz pojedinačnih lokalnih sredina neka od tih mjera može učiniti nelogičnom, ali naš je zadatak da sagledamo cjelokupnu situaciju. Znajući da ustanove kolektivnog smještaja nose visok rizik od širenja virusa odlučili smo se da testiranja radimo u tim ustanovama, tako da je otkriveni broj zaraženih lica u tim ustanovama doprinijeli povećanom ukupnom broju zaraženih. Borba protiv virusa koji je pandemijskog karaktera kao što je ovaj traje i na to svi moramo da budemo spremni i da nastavimo život u novim okolnostima. Virus je tu, on postoji među nama i u narednom periodu će sigurno biti određenih manjih žarišta koja nam se sada dešavaju u određenim sredinama i to za nas nije neočekivano. I u zemljama u okruženju možete da vidite da se dešavaju ograničene epidemije. Ono na šta smo mi sada fokusirani šta nam daje za pravo da budemo otpimistični jeste pad broja hospitalizovanih pacijenata, odnosno onih koji od posljedica ove zaraze razviju tešku kliničku sliku, kao i činjenica da imamo veći broj oporavljenih od aktivnih slučajeva.

Prošlo je više od dva mjeseca otkako je registrovan prvi slučaj infekcije, vrijeme je da se govori o postignutim rezultatima. Koliko su preduzete mjere dale efekta i da li je epidemija u RS imala predviđeni tok?

Od prvog dana smo fokusirani na donоšenje naših mjera u Republici Srpskoj i na to da građanima na što jednostavniji način objasnimo zbog čega su mjere važne za očuvanje zdravlja svih nas. Bilo nam je važno da naši građani uvaže preporuke struke, u prvom redu epidemiologa, infektologa i mikrobiologa i da shvate zbog čega ih stavljamo izvan njihove zone komfora. Svaki pojedinac i njegovo ponašanje utiče na tok epidemije. Zadovoljan sam načinom kako se građani ponašaju i kako su se ponašali prvih mjesec do mjesec i po dana. Sada je došlo do izvjesnog zasićenja i tada je došlo do određenog popuštanja, ali mi i dalje insistiramo na tome da ljudima objasnimo koliko je važno da nose maske, da drže fizičku distancu, i sprovode onu preporuku koja često zvuči banalno, a to je da peru ruke. Kao što sam i naglasio, kada je u pitanju borba sa korona virusom sve počinje i završava sa pojedincem. Upravo to ponašanje i mjere zdravstvenog sistema doprinijele su da imamo linearan tok kretanja epidemije, te da broj zaraženih nijednog trenutka nije doživio eksponencijalni rast.

Zemlje u regionu, ali u svijetu, pribjegavale su različitim modelima borbe protiv virusa korona. Ipak, švedski model sticanja kolektivnog imuniteta privukao je najviše kritika. Kakvo je Vaše mišljenje, sa stanovišta struke, o jednoj takvoj taktici i da li je ona možda bila primjenljiva i na prostoru RS?

Kada se to dešavalo mi smo već bili u fazi da nam se virus širio u zajednici. Tada sam rekao da je to hod po ivici, naročito zbog rizika za starije ljude i one ljude koji već imaju ozbiljna oboljenja, odnosno za one kod kojih zaražavanje ovim virusom može da bude fatalno. To ostaje naš prioritet, da zaštitimo one koji su najugroženiji. Činjenica je da je dio populacije sigurno stekao neku vrstu imuniteta, ali to ćemo znati tek nakon relevantnih populacionih istraživanja. Podaci iz drugih zemalja nam govore da taj obim sigurno nije dovoljan za onaj stepen i sigurnu zonu koju nazivamo kolektivnim imunitetom, što znači da ćemo se od ovog virusa morati štititi i u budućnosti. Kada je riječ o Švedskoj ili bilo kojoj drugoj državi svako mjere i pristup prilagođava sebi. Ako uzmete u obzir da u Švedskoj veći procenat građana radi od kuće ili da omladina rano napušta roditeljski dom i vodi samostalan život, onda svakako znate da se smanjuje mogućnost nastanka porodičnih žarišta.

Kako gledate na ocjene da je policijski čas u RS tokom prethodnih praznika bio nepotrebno dug, pa čak i neefikasan, ako se uzmu u obzir pretpostavke da je najviše osoba zaraženo u tim danima?

Nemam dilemu da su sve mjere koje smo donosili bile ispravne i što je možda važnije, pravovremene. Radilo se neumorno i na više polja. Išli smo ka tome da spriječimo „uvoz“ virusa izvana i zato su donesene mjere koje su se ticale ograničenja ulazaka u Republiku Srpsku, druge mjere su se ticale ograničenja kretanja domaćeg stanovništva, javnog okupljanja i nošenja zaštitne opreme, a treće jačanja kapaciteta zdravstvenog sistema. Da li smo nešto mogli bolje da uradimo? Vjerovatno jesmo, ali ćemo to znati tek naredne godine kada budemo imali relevantne naučne studije o karakteru ovog virusa, a to će ujedno biti i vrijeme za pravu evaluaciju i sumiranje naučenih lekcija.

Kako ocjenjujete regionalnu strukturu broja oboljelih i preminulih unutar Republike Srpske? Šta smatrate uzrokom značajne disproporcije između Banjaluke i ostalih lokalnih zajednica u RS, pa i u FBiH, u tom kontekstu?

Ne bih komentarisao način na koji rade kolege u Federaciji. Mi imamo svoje metode testiranja i prošli smo kroz standardne četiri faze. Prva je podrazumijevala fazu bez virusa i tada se metodologija testiranja razlikovala od druge i treće faze u kojima se virus pojavio sporadično, a kasnije u klasterima i tada smo se držali definicije slučaja Svjetske zdravstvene organizacije. Četvrta faza je bila faza u kojoj se virus pojavio u zajednici i kada smo krenuli sa masovnijim testiranjem u okviru kojeg smo otkrivali virus, naprimjer, u nekim domovima za stare i među zdravstveni radnicima kod kojih je i veća vjerovatnoća da otkrijete virus. Tako da je opseg testiranja takođe uslovio broj otkrivenih slučajeva. S druge strane, sam početak epidemije kraj zimske sezone u Evropi, broj građana na privremenom radu u Evropi, u kojoj se virus već bio proširio, naravno da su doveli do situacije da je broj zaraženih u Banjaluci i ovom kraju Republike Srpske veći.

Prošle sedmice se otpočelo i sa ublažavanjem mjera, život u Srpskoj se postepeno vraća u normalu. Šta nam donosi ublažavanje mjera? Možemo li i kada očekivati novi talas virusa korona?

Ne očekujem novi veliki talas ukupno gledano u Republici Srpskoj. Kao što sam i naveo, virus je u zajednici, tu je, među nama, od njega treba da se štitimo i ukoliko budemo sprovodili mjere ne treba da brinemo. Svaka odluka o relaksaciji mjera je donesena na osnovu podataka koje smo imali sedmicu ranije i tako smo išli korak po korak, sedmicu za sedmicom. Kao što su nam epidemiološki podaci bili važan kompas, važna je i povratna informacija kako te mjere utiču na epidemiološku krivu. Nastojimo da nađemo najbolji balans, da izvažemo šta je to što će vratiti normalan tok života, a neće ugroziti zdravlje stanovništva.

Određene mjere, kao što je nošenje zaštitne opreme i policijski čas, i dalje su na snazi. Koliko će biti potrebno Republici Srpskoj da se vrati u normalu i kako će ta nova normalnost da izgleda? Mogu li građani naučiti da žive sa virusom i u koliko mjeri su tačne tvrdnje pojedinih stručnjaka da bi virus korona mogao da postane „sezonski grip“?

Na jesen sigurno možemo očekivati da će virus biti prisutan, kao i virus gripa, koji ima sezonski karakter. U kojem obimu, to naravno, još ne znamo. Ono što je prednost jeste da već sada imamo saznanja o načinu prenosa virusa i načinima kako lična zaštita pojedinca pomaže, kao i pojačane zdravstvene kapacitete. Nažalost, pravu zaštitu najugroženijih u vidu vakcine još nemamo, do njenog pronalaska ne možemo računati na bolju zaštitu od ove koju imamo sada u vidu sprovođenja mjera. Ujedno, sada smo mogli da vidimo značaj vakcinacije u punom obimu, i samo djelić scenarija kako bi izgledao svijet da nemamo vakcine koje nas štite od zaraznih bolesti.

Kakve su Vaše prognoze, kada bi Republika Srpska mogla da proglasi kraj epidemije?

Sada ulazimo u jednu mirniju fazu ali obzirom da je virus tu, u zajednici, trebamo biti spremni na to da koristimo mjere lične zaštite i na taj način štitimo i sebe i druge. „Nova“ normalizacija života svakako mora doći i ona će podrazumijevati donošenje odluke o prestanku važenja vanredne situacije. S obzirom da je vanredna situacija i uvedena radi uticaja virusa na sve sfere života, a ne samo na zdravstveni, procjena i odluka Republičkog štaba za vanredne situacije označiće završetak vanrednih mjera i „novu“ normalizaciju života.

 

Izvor:(Banjaluka.net / Nevena Stanojević)