“Sada sam slobodna”: Ruskinja nakon decenije borbe dobila ličnu kartu i pasoš BiH

Sad sam slobodna, ja ne bježim više, ne plašim se deportacije, radosna sam, uskliknula je Nina Maškarina Kaurinović (67), koja je nakon 27 godina provedenih u BiH, a od toga 24 sa isteklim dokumentima i preko decenije borbe za nova dokumenta, dobila ličnu kartu i pasoš Bosne i Hercegovine.

“Dobila sam novi život, dobila sam neku snagu, da sam ja stvarno neka ličnost. Mislila sam da sam niži sloj ljudi, da nemam prava ni na šta, sad sam slobodna”, kaže Maškarina Kaurinović.

Sa pokojnim suprugom Milojem, kojeg je upoznala u Rusiji, Nina je davne 1976. došla u Zagreb. U aprilu 1994. sa suprugom i dvoje djece stigla je u Lužane, kod Doboja, rodno selo svog supruga.

Tri godine kasnije (1997) istekli su joj dokumenti koje je imala, pasoš nepostojećeg SSSR, potom i izbjeglička legitimacija te je ona praktično postala emigrant.

U strahu od deportacije nigdje se nije kretala bez dokumenata i u akciju za dobijanje novih dokumenata krenula je tek 2009. godine, kada se upoznala s jednom Nizozemkom.

U borbi za lična dokumenta i identitet veliku pomoć joj je pružila Marliz van Hofen, Nizozemka, koja u Doboju više od dvije decenije vodi prihvatilište za djecu bez roditeljskog staranja “Prijateljska kuća”. Marliz je pokucala na vrata brojnih ambasada, a savjet je potražila i u UNHCR-u.

“Najteže je bilo što ne znaš bukvalno gdje da ideš, gdje tražiti. Ja sam poslala mejl na adrese u Moskvi, Kijevu, Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Banjaluci, na sva mjesta koja sam mogla naći, a da imaju veze sa Ukrajinom i Rusijom. Njen najveći problem je bio to uvjerenje o državljanstvu što ga nije imala”, kaže Marliz. A do državljanstva Nina nije mogla, između ostalog, i zbog toga što svoje roditelje nikada nije upoznala.

Naime, ona je rođena u Jalti, u nekadašnjem SSSR, a danas njen rodni grad pripada Ukrajini.

“Mama me je rodila u porodilištu i pobjegla iz bolnice, samo znam njeno ime i prezime – Lidija Maškarina, a dalje ništa ne znam. Meni je napisano da sam rođena 27. januara 1954, a pravi datum ne znam. Ja sam rasla u domu bez roditelja”, priča Nina. Poznanstvo sa Marliz ju je 2009. dovelo u “Prijateljsku kuću”, gdje za djecu bez roditeljskog staranja priprema ukusne obroke.

“Ja sam odrasla bez roditelja, a ovakvu ljubav nisam vidjela, mi to nismo doživjeli u domu. Tih godina znate kako je to bilo, bio je komunizam, tu nije bilo biranja. Rekla sam Marliz, da sam imala takvu ljubav i znanje kao što imaju ova djeca, ja bih bila advokat”, rekla je Maškarina Kaurinović.

Osim problema sa ličnim dokumentima, Ruskinja sa bh. adresom je uz pomoć Marliz riješila i problem muževljeve penzije stečene u Hrvatskoj.

“Pretprošli mjesec prvi put je primila penziju iz Zagreba, usput smo riješili i penziju u Doboju. Penzija odavde bila je 2,56 KM, to je sada povećano na 8,40 KM. Toliko ima od RS, a iz Zagreba ima normalnu penziju, od koje se, kad si malo kreativan, može živjeti”, navodi Marliz.

Sa pasošem BiH, Nina Maškarina Kaurinović, čiji životni put bi mogao stati u filmski scenario, ipak sa dobrim krajem, naposljetku poručuje da prvo želi da otputuje u Nizozemsku, a rodnu zemlju zasad nema želju da posjeti, jer, kaže, nije imala razumijevanja za njene probleme, pišu Nezavisne.

Ostavite komentar: