Proizvodnja duvana u Srpskoj zapala u duboku krizu: Uzgajivači dižu ruke

18.07.2025. | 20:05

Proizvodnja duvana u Srpskoj zapala je u duboku krizu jer zbog visokih troškova, nedostatka radne snage, klimatskih promjena i otkupnih cijena koje ne prate rast ulaganja sve više proizvođača odustaje od ove nekada profitabilne poljoprivredne grane.

Prinudna berba duvana u Semberiji počela je već u junu, što je zabilježeno kao jedan od najranijih početaka u posljednjoj deceniji. Razlog tome, kako ističu proizvođači, su ekstremno visoke temperature koje su ubrzale zrenje biljke, ali i ostavile ozbiljne posljedice po prinose.

Direktor preduzeća “Duvan” iz Bijeljine, koje sarađuje sa 109 kooperanata, Čedo Gotovčević istakao je za “Glas” da je berba krenula prije mjesec dana, što je ranije nego ikada.

– Bila je to prinudna berba, jer je duvan ubrzano sazrio zbog visokih temperatura. Trenutno je u toku vrhunac berbe, radi se prvo branje, a kiša koja je pala će to usporiti, što nam sada i odgovara – kaže Gotovčević.

Prema njegovim riječima, uslovi za rast tokom proljeća nisu bili povoljni pa je list ostao sitan, što će uzrokovati drastično smanjenje prinosa.

– Kvalitet lista je dobar, ali količina je veliki problem. Prvi otkup planiramo 11. avgusta, a onda ćemo ići sukcesivno. Otprilike polovina proizvođača je već obavila prva branja. Nadamo se povoljnom vremenu kako bismo makar dostigli naš prosjek od 120 kilograma po dunumu, što je ionako skromno – istakao je Gotovčević.

Poseban problem, kaže on, predstavlja nedostatak sistema za navodnjavanje, što proizvodnju u nekim područjima, poput Semberije, čini znatno težom u odnosu na Posavinu, jer je razlika u prinosu i do 50 kilograma po dunumu.

On ističe da ovo preduzeće već pet godina nema vlastitu proizvodnju duvana, a odustali su zbog nedostatka radne snage i drugih problema.

Sada otkupljeni duvan preprodaju u inostranstvo.

– Naš duvan završava u Grčkoj, Italiji i Bugarskoj, ali nas velike fabrike cigareta više i ne gledaju jer ne možemo obezbijediti količine koje njima trebaju – tvrdi on.

Dodaje da je kompletna prošlogodišnja proizvodnja nedavno izvezena u Bugarsku te da su ove godine nešto povećali i otkupnu cijenu.

– Prosjek treće klase je oko šest KM po kilogramu, a uz podsticaje koje daju lokalne zajednice i resorno ministarstvo, proizvođači izađu na sedam i nešto maraka po kilogramu – naglašava Gotovčević.

Prema njegovim riječima, glavni problemi su velika ulaganja, potreba za dosta ručnog rada i sve teže angažovanje sezonaca.

Da su uslovi sve teži, potvrđuje i Luka Pavlović iz Obudovca koji se proizvodnjom duvana bavi više od 20 godina. On kaže da s ovom sezonom vjerovatno i završava bavljenje ovim poslom.

– Sa berbom ću kasniti mjesec dana u odnosu na druge, jer sam se dugo premišljao da li uopšte da krenem. Lani u ovo vrijeme već sam obavljao treće branje, a sada još nisam ni počeo. Izdvajanja za radnike su duplo veća, troškovi konstantno rastu, a crno tržište nas uništava – kaže Pavlović, koji je ove godine zasadio sedam dunuma manje nego prošle godine.

On ističe i da povećanje otkupne cijene ne prati stvarne troškove. Cijena je, tvrdi, tek za oko 80 feninga veća, što je beznačajno u odnosu na rast ulaganja.

Sličnu sudbinu dijeli i Lazar Đekić iz Donje Slatine kod Šamca koji takođe planira da se povuče iz proizvodnje, i to nakon 25 godina rada.

– Sa berbom još nisam počeo. Imam tri hektara pod duvanom i zalijevam ga pa je stanje solidno. Nekada sam imao i do deset hektara, ali više ne mogu. Supruga, sin i ja jednostavno ne stižemo – priča Đekić.

Dodaje da ovaj posao zahtijeva dosta truda i vremena, jer se sve radi ručno.

– Dosta je bilo. Svake godine je neizvjesnost, šta će niknuti, koliko će roditi, da li će se prodati, hoće li se isplatiti. Više ne možemo ovako – rekao je Đekić.

KOOPERANTI

Čedo Gotovčević je istakao da je, u uslovima kakvi su sada, teško i zamisliti očuvanje proizvodnje, a kamoli njeno širenje.

– U posljednjih 20 godina zabilježili smo drastičan pad proizvodnje. Danas u Semberiji imamo svega 51 aktivnog proizvođača duvana, što je beznačajan broj. Nekada je samo jedno selo u ovom kraju imalo i po 200 proizvođača, dok u Posavini trenutno duvan uzgaja 58 kooperanata – kazao je on.