Pravda spora, kazne rijetke: U Srpskoj prošle godine silovano 12 žena

03.03.2026. | 12:02

Silovanje je krivično djelo, ali način na koji se o njemu govori i dalje često zavisi od toga ko je počinilac. Dok institucije nude brojke, a dio javnosti relativizuje nasilje u braku, žrtve najčešće ostaju same, između zakona i tišine.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske za Aloonline navodi da je u periodu od 2016. do 2025. godine evidentiralo ukupno 80 krivičnih djela „Silovanje“ iz člana 165. Krivičnog zakonika RS. U 2016. godini evidentirano je 10 slučajeva, 2017. sedam, 2018. godine 13, 2019. pet, 2020. pet, 2021. četiri, 2022. šest, 2023. godine 15, 2024. tri i 2025. godine 12.

U odgovoru se navodi i da su izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS, koje su stupile na snagu 2020. godine, uvedene obavezne procjene rizika u slučajevima nasilja u porodici, uključujući i seksualno nasilje. MUP ističe da policija po prijavi postupa odmah, procjenjuje rizik i, po potrebi, uključuje centre za socijalni rad i zdravstvene službe, te da policijski službenici prolaze obuke za rad u slučajevima nasilja u porodici.

Međutim, dio ključnih pitanja ostao je bez konkretnog odgovora. Nije nam dato pojašnjenje o procjenama koliko slučajeva silovanja ostane neprijavljeno, iako međunarodna istraživanja i praksa ukazuju da „tamna brojka“ može biti velika.

Prema OSCE-ovom istraživanju o dobrobiti i bezbjednosti žena u BiH, veliki dio nasilja nikada ne dođe do institucija, jer strah, nepovjerenje i osjećaj da sistem neće zaštititi žrtvu često presijeku priču prije prvog koraka.

Prijava ne znači uvijek i pravdu

Čak i kada do prijave dođe, sudska praksa pokazuje da put do presude nije jednostavan. Prema podacima VSTS-a i analize presuda, u BiH je tokom 2018. i 2019. godine prijavljeno 126 silovanja, a sudovi su izrekli 38 presuda, dok su zatvorske kazne dobila 24 počinioca.

Takvi podaci pojačavaju dilemu: ako se veliki broj slučajeva nikada ne prijavi, a dio prijavljenih ne završi zatvorskom kaznom, jasno je zašto mnoge žrtve odustanu još prije prvog koraka.

Psiholog Ana Šatara ranije je za Aloonline naglašavala da seksualno nasilje ostavlja duboke posljedice, a kod žrtava se često javljaju krivica, sram, anksioznost i gubitak povjerenja u sopstvene procjene.

Upravo taj psihološki teret često odlučuje hoće li žena progovoriti ili ostati u tišini.

Kako sistem funkcioniše u praksi

Kada je riječ o prijavi silovanja, prvi korak je obraćanje policiji, lično u najbližoj stanici ili putem broja 122. Žrtva se može obratiti i centru za socijalni rad, a u slučaju potrebe uključuju se i zdravstvene ustanove radi pregleda i dokumentovanja povreda.

Na raspolaganju su i SOS linije za žrtve nasilja: u Federaciji BiH 1265, a u Republici Srpskoj 1264. Pozivi su besplatni i anonimni, a žrtve mogu dobiti informacije, psihološku podršku i upute kome dalje da se obrate.

U BiH postoje i sigurne kuće koje obezbjeđuju privremeni smještaj i podršku ženama i djeci koji su pretrpjeli nasilje.

Silovanje u braku: statistika bez odgovora

Iako zvanični podaci MUP-a RS pokazuju broj evidentiranih silovanja, ostaje nejasno koliko se tih slučajeva odnosi na nasilje unutar bračne ili partnerske zajednice. U dostavljenom odgovoru za Aloonline nije precizirano da li MUP vodi posebnu evidenciju o slučajevima seksualnog nasilja u bračnoj ili partnerskoj zajednici, niti koliko se od evidentiranih slučajeva odnosi na nasilje unutar intimnih odnosa.

Upravo je pitanje nasilja u braku jedno od najkontroverznijih u javnosti. Sociolog Vedaran Francuz ranije je za Aloonline upozorio da dio društva brak i dalje posmatra kroz prizmu trajne obaveze, a ne kroz princip pristanka.

„Kada se takva shvatanja normalizuju, seksualna prisila se relativizuje i svodi na ‘privatni problem’, umjesto da se prepozna kao nasilje“, naveo je on.

Šatara naglašava da seksualno nasilje u braku ima posebno razarajuće posljedice jer dolazi iz odnosa koji bi trebalo da bude siguran.

„Kada se nasilje događa u okviru intimnog odnosa, povreda osim što je tjelesna, duboko je emocionalna i psihološka“, rekla je ona.

Dodaje da su mnoge žene odrastale u uvjerenju da je seksualni odnos u braku obaveza, bez obzira na ličnu volju.

„Društvo žene uči da sumnjaju u sebe, a ne u nasilje“, istakla je Šatara, podsjećajući da je pristanak neophodan svaki put, bez obzira na bračni status.

Istorijski kontekst koji se ne smije zanemariti

Silovanje u BiH ima i duboku istorijsku dimenziju. U studijama i izvještajima o ratnom seksualnom nasilju navodi se procjena da je tokom rata 1992–1995. seksualno zlostavljano oko 20.000 osoba, uglavnom žena, ali i muškaraca.

Seksualno nasilje tada je korišteno kao sredstvo poniženja, kontrole i dominacije, što podsjeća da silovanje nije „nesporazum“ niti „poriv“, već čin moći.

U društvu koje je prošlo kroz takvo iskustvo, relativizovanje silovanja, pa i onog u braku, ne može biti samo stvar mišljenja. Kako su stručnjaci naglasili za Aloonline, pristanak je osnovni princip, a sve drugo je nasilje.