Porodični psihoterapeut: Žrtvama elektronskog nasilja poručiti da podrška i pomoć postoje

31.10.2022. | 14:17

Žrtvama elektronskog nasilja važno je poručiti da nisu same, da podrška i pomoć postoje, izjavila je Srni sistemski porodični psihoterapeut iz Bijeljine Vedrana Rakić.

“Suočena s ovakvim oblikom agresije, djeca često gube osjećaj sigurnosti jer im se na prvi pogled ponekad čini da zakon, tehnologija, škole i roditelji mogu učiniti vrlo malo da bi ga zaustavili. Osjećaju se prepuštena sama sebi u situaciji koju ne mogu kontrolisati”, navela je Rakićeva.

Ona je napomenula da zbog toga poruke koje okruženje treba da šalje žrtvama podrazumijevaju to da im ukažu da nije njihova krivica, da nisu sami, da nije slabost tražiti pomoć, da situacija nije bezizlazna, da se nešto može preduzeti i da se može proći kroz određenu situaciju.

Njen savjet za djecu i mlade, koji su izloženi bilo kom vidu elektronskog nasilja, je da otvoreno kažu nasilniku da to ponašanje nije u redu, da prijave nasilni post ili fotografiju, blokiraju i prijave nasilnika i da evidentiraju dokaz kao skrinšot (snimak ekrana).

“Važno je da žrtva elektronskog nasilja porazgovara sa odraslom osobom kojoj vjeruje, a mogu se za savjet obratiti i `Plavom telefonu` – to je besplatna savjetodavna linija za djecu iz svih mreža u BiH, dostupna na broju 080/05-03-05. `Plavi telefon` garantuje anonimnost i povjerljivost svih razgovora”, napomenula je Rakićeva.

Prema njenim riječima, čini se da je nasilje na internetu učestaliji fenomen od tradicionalnog nasilja, s obzirom na to da se može pojaviti u bilo kojem trenutku, u bilo kojem okruženju, jer je mobilni telefon svima uvijek pri ruci.

Rakićeva je navela da žrtva često ne može znati ko je počinilac nasilja, a ne znati od koga očekivati nasilničko ponašanje, što može izazvati i viši nivo anksioznosti kod žrtve.

“Široka publika i svjedoci mogu širiti veću mržnju prema žrtvi nego što bi to bilo u stvarnom životu. Mnogo je jednostavnije ranjavati drugog sakriven `iza ekrana` nego se s njim lično suočiti. S obzirom na to da ne postoji fizički kontakt između žrtve i publike, djeci i mladima je teže vidjeti i razumjeti štetu koju njihove riječi mogu učiniti”, pojasnila je Rakićeva.

Ona je ukazala da je nasilje na internetu ozbiljan problem sa negativnim posljedicama po psihosocijalnu dobrobit djece i adolescenata, a neke od posljedica su pad samopouzdanja, neprijatne emocije i stanja poput srama, straha, tuge, frustracije, anksioznosti i depresije.

Posljedice su i izolacija i povlačenje, psihosomatske teškoće poput glavobolje, stomačnih problema i poremećaja spavanja, niže školsko dostignuće kao rezultat smanjene koncentracije i izbjegavanja škole, a najekstremnija posljedica koja se može javiti je, svakako, pokušaj i realizovano samoubistvo.

Rakićeva navodi da je kroz praksu sa djecom, naročito o pitanju starijih osnovnoškolaca i mlađih srednješkolaca, kao i kroz razgovor sa kolegama, bila u kontaktu sa iskustvima raznih kategorija elektronskog nasilja kao što su “flaming” ili onlajn svađe putem poruka s gnjevnim i vulgarnim jezikom, uznemiravanje kao ponavljano slanje prijetećih, zlobnih i uvredljivih poruka, klevetanje kroz slanje ili objavljivanje tračeva i glasina o nekom s ciljem narušavanja reputacije ili prijateljstva.

To su i lažno prikazivanje, pretvaranje da ste neko drugi i slanje ili objavljivanje materijala kako bi tu osobu doveli u opasnost ili probleme ili narušili njenu reputaciju ili prijateljstvo, “auting” (outing), ili slanje ili objavljivanje materijala o osobi koji sadrži osjetljive, privatne ili posramljujuće informacije ili slike, isključivanje kroz okrutno isključivanje nekoga iz onlajn grupe.

Rakićeva je pojasnila da se većina ovih scenarija odvija u zatvorenim “Viber” grupama ili drugim virtuelnim prostorima, koje su kreirali mladi.

“Internet mladima nudi mogućnost obrazovanja, informisanja i zabave, ali istovremeno u tom jednom širokom, sveprisutnom polju, kriju se brojne opasnosti i rizici po njih. Internet je zapravo prava riznica neprimjerenih i neželjenih sadržaja, naročito za djecu koja često nisu svjesna onlajn opasnosti i nemaju znanja ni iskustva kako prepoznati istinu od laži i kako vrednovati različite informacije i sadržaje na koje nailaze”, kaže Rakićeva.

Ona je upozorila da su u posljednje vrijeme društvene mreže postale direktna veza između djece ili odraslih i nasilja, te navela da se elektronsko nasilje odnosi na bilo koji oblik višestruko poslanih poruka internetom ili mobilnim telefonom čiji je cilj povrijediti ili uznemiriti dijete, mlade ili i odrasle koji se ne mogu zaštiti od takvih postupaka.

“Elektronsko nasilje može biti i u obliku tekstualnih ili video-poruka, fotografija ili poziva, uključujući nekoliko oblika komunikacije, zvuk, slike, animacije i fotografije”, rekla je Rakićeva.

Dvadesetdvogodišnjak iz Laktaša izvršio je samoubistvo nakon što je video-snimak na kome je ismijavan tokom prijavljivanja za posao na benzinskoj pumpi objavljen na društvenim mrežama. On je juče sahranjen.