Popadija i karijera: Dok jedne rade kao doktorke, druge ne smiju – evo zašto

12.04.2026. | 20:28

Dok jedne popadije rade kao doktorke ili učiteljice, druge se u potpunosti posvećuju porodici i parohiji. Razlika nije u obrazovanju već u blagoslovu, praksi eparhije i životnim okolnostima.

Narod kaže da žena udajom dobije zanimanje samo ako se uda za pravoslavnog sveštenika jer tada postaje popadija. Ipak, to nije zanimanje u klasičnom smislu, već poziv koji podrazumijeva i obaveze u crkvi i zajednici.

Blagoslov je ključna riječ

Formalne zabrane zaposlenja nema, ali pravilo postoji i po njemu ako popadija želi da radi, njen suprug mora tražiti blagoslov episkopa. Bez toga, žena se odriče profesije za koju se školovala.

Među vjernicima vlada predstava da su istočnije parohije, pogotovo one u Srbiji i dijelu BiH, konzervativnije i da se više drže tradicije, dok je na zapadu situacija “opuštenija”. To potvrđuje i praksa.

U Eparhiji banjalučkoj popadije uglavnom nisu zaposlene, dok je u Eparhiji bihaćko-petrovačkoj i rmanjskoj situacija znatno drugačija.

Doktorka i popadija – može zajedno

Jedan od najupečatljivijih primjera je Nikolina Rosić, koja istovremeno gradi medicinsku karijeru i živi parohijski život.

Ona za Srpskainfo objašnjava da u njenoj eparhiji zaposlenje popadija nije izuzetak, već pravilo.

„Mi imamo veliki broj naših popadija koje rade u prosvjeti, obrazuju i vaspitavaju preostalu dječicu u ovim krajevima. Tu su i popadije ekonomisti, tu su i moje koleginice doktorke. Gotovo sve profesije su zastupljene među popadijama u našoj eparhiji“, kaže Rosićeva.

Ona je zaposlena kao specijalizantkinja na Klinici za psihijatriju UKC RS u Banjaluci, a njen primjer pokazuje da blagoslov i profesija mogu ići zajedno.

Slična situacija je i u Sloveniji, u okviru Mitropolije zagrebačko-ljubljanska. Paroh u Ljubljani Borislav Livopoljac za Srpskainfo je ranije potvrdio da je zaposlenje popadija tamo gotovo uobičajeno.

„I moja supruga je zaposlena, radi u vrtiću i predaje vjeronauku. Iako je moja sveštenička plata solidna, ovdje je život skup“, naveo je Livopoljac.

On dodaje da u Sloveniji „skoro sve popadije ili rade ili traže posao“, što dodatno pokazuje razliku u odnosu na konzervativnije sredine.

Kada porodica postane prioritet

S druge strane, ima i popadija koje svjesno biraju drugačiji put ili su na njega upućene okolnostima.

Bojana Kerlec radila je dok je njen suprug bio student teologije, ali danas, uz petoro djece, ima „posla preko glave“ u vlastitom domu i parohiji.

Još izraženiji primjer je Ljiljana Belenzada, supruga paroha i nastojatelja manastira Veselinje.

Ona, osim brige o četvoro djece, vodi domaćinstvo i aktivno radi na imanju, uzgaja voće i povrće, pravi domaće džemove, salate i sokove, kojima dočekuje parohijane i putnike namjernike. Njena uloga daleko prevazilazi klasično shvatanje „nezaposlene“ popadije.

Na kraju, priča o popadijama ne svodi se samo na pitanje rada ili nerada, već na mnogo širi okvir, odnosno odnos tradicije i savremenog života, ličnih ambicija i pravila koja dolaze uz poziv.

Zato odgovor na pitanje zašto neke popadije rade, a druge ne, nije jednostavan. U jednoj riječi – blagoslov. U stvarnosti – mnogo više od toga.