Političari po svom: Folije na autima ugrožavaju bezbjednost saobraćaja

11.11.2020. | 15:22

Trebalo je naći način da u kampanji koja je, zbog pandemijskih uslova, bila puna ograničenja, vaš lik kako-tako „izdominira“.

Svaka čast internetu i društvenim mrežama na kojima je većina kandidata našla mjesto za sopstvenu promociju, ali, razmišljali su oni koji su svoje fotografije polijepili po automobilima, ima i onih koji internet nemaju. Takvi su svoje pulene mogli da vide kako promiču gradom zalijepljeni na prevozna sredstva i to sa svih strana, bez obzira na regulativu o pravilima i bezbjednosti u saobraćaju.

Ta regulativa, između ostalog i po logici stvari, propisuje da kao učesnik u saobraćaju najprije morate imati odgovarajuću vidljivost iz vozila kako ne biste ugrozili i sebe i druge. Vidljivost, ali ne onu iz vozila, već sopstvenu, majstorski je obezbijedio Milan Petković, nosilac liste Ujedinjene Srpske na lokalnim izborima i potpredsjednik stranke.

Na njegovom “fići” slobodna je ostala samo šoferšajbna, a sva ostala stakla oblijepljena su promotivnim plakatima stranke, tako vješto da je Petković „nacrtao“ sam sebe kako sjedi za volanom. Opet po logici stvari, Petković bi, kao advokat, morao da zna da prema važećem pravilniku koji uređuje tu oblast  zatamnjene smiju biti samo „bočne staklene površine motornih vozila iza leđnog naslona sjedišta vozača i suvozača, homologiranim folijama bez refleksije“.  U protivnom, vozač ne može da vidi ni bočne retrovizore, što bi i najiskusniji vjerovatno smatrali opasnom vožnjom.

Za nešto manje opasan poduhvat odlučili su se u DEMOS-u. Ni njihovom plavom mercedesu nije mane što se fotografija i plakata tiče, ali su barem prednja, bočna stakla ostavili slobodna, pa tako nisu prekršili pravila.

Da, kojim slučajem, postoje pravila dobrog ukusa, te norme bi svakako prekršili, jer im se, osim dvojice kandidata na vratima automobila, treći smiješi čak i sa haube.

Ovi primjeri kandidata-automobila nisu jedini, jer mnogo sličnih, samo sa drugim fotografijama i porukama, kruži gradom, a neki su pribjegli i davno prevaziđenom megafonu preko kojeg narodu šalju poruke „u pokretu“.

Očigledno je procijenjeno da ta „pokretna“ kampanja vrijedi i kršenja pravila, čak i onih u saobraćaju, zbog kojih možete ugroziti i sebe i druge.