Pobijedio leukemiju i pravi perike za oboljelu djecu

Za svu tu djecu pješice bih išao do kraja svijeta samo da budu dobro, kaže Fuad Halilović.

Nikad neću zaboraviti kada sam se kao devetogodišnjak morao odvojiti od porodice i otići u Italiju te teške i bolne dane koji su uslijedili u mojoj borbi protiv leukemije. Tada sam naučio cijeniti život i voljeti ono što imam.

Tim riječima započeo je svoju ispovijest za „Dnevni avaz“ Fuad Halilović, Zeničanin koji se izliječio od leukemije.

Bio u Torinu

Početkom oktobra 2006. godine operisano mu je slijepo crijevo u Zenici, a nakon toga život mu se u potpunosti mijenja. Nalazi su mu bili sve lošiji.

– U bolnici u Zenici uspostavili su mi pogrešnu dijagnozu. Nakon toga upućen sam u bolnicu u Sarajevu, gdje je ustanovljeno da bolujem od leukemije najtežeg oblika – kazao je Halilović.

Narednih nekoliko mjeseci bio je na Odjelu hematoonkologije, a ljekari su davali slabe prognoze za izlječenje. Zbog nemogućnosti presađivanja koštane srži u BiH, Fuad odlazi u Torino. Poslije devet mjeseci vraća se u našu zemlju kao izliječen, ali se bolest vratila, pa je opet morao u Italiju.

– S roditeljima sam tamo ostao 18 mjeseci i onda se vratio potpuno izliječen, kao pobjednik. Nakon tri godine, izborio sam se za svoj život – istakao je Halilović.

Ovaj veseli i optimistični 23-godišnjak nakon dvije transplantacije koštane srži hrabro korača kroz život. Pravi perike za djecu koja boluju od malignih oboljenja, jer, kako kaže, najbolje razumije kroz šta prolaze.

Asistent u projektu

– Za svu tu djecu pješice bih išao do kraja svijeta samo da budu dobro. Bio sam asistent u projektu „Moja kosa, tvoja kosa“, a od profesorice koja je držala edukacije zatražio sam iz radoznalosti da probam praviti perike. Vidjela je da imam talenat, i onda su me počeli nagovarati da završim edukaciju. Tako je počelo – kazao je Fuad.

Član je Udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“, u kojem volontira te pokušava izmamiti osmijeh mališanima.

Sjeća se povratka u BiH

– Kada bih morao izdvojiti najsrećniji trenutak u borbi protiv opake bolesti, nesumnjivo je to onaj kada sam na svojim nogama zakoračio u svoju zemlju. Osjećao sam se ponovo rođen. Da nisam prošao ove stvari, nikad ne bih bio ovakav čovjek – dodaje Halilović za “Dnevni avaz“.

 

Ostavite komentar: