Pitali građane BiH da li žele da odu iz zemlje: Komentari usijali mreže FOTO
20.01.2026. | 07:08Na pitanje koje je osvanulo na jednoj Fejsbuk stranici „Da li biste otišli iz Bosne i Hercegovine da imate priliku?“ na hiljade je komentara. Različiti po tonu, ali slični po emociji.
Ogorčenost, nostalgija, ljubav, umor, prkos, tuga i nada. Iz njih se može iščitati prava slika društva u kojem živimo.
Za mnoge, razlog odlaska nije samo novac. Ljudi govore o opštoj nepravdi, o sistemu u kojem „oni koji su kupili diplome, kriminalci i muljatori drže monopol nad životom i smrću“. Kažu da zakoni ne vrijede jednako za sve, da ih se najviše ne pridržavaju upravo institucije i vlasti. Kriminal i korupcija su, kako pišu, svuda oko nas. Pravosuđe ne funkcioniše, inspekcije ne rade, komunalna preduzeća su sama sebi svrha, zdravstvo je očajno.
Zbog toga neki bez dileme poručuju „Svima bih preporučio da je napuste. BiH je lijepa, ali sistem ne funkcioniše“ ili još direktnije „Treba bježati odavde glavom bez obzira“. Neki su otišli davno, početkom devedesetih, i kažu da se nikada neće vratiti „ni mrtvi“. Drugi priznaju da su otišli, da se nisu pokajali i da su zaboravili kojim se putem vraća nazad.
Ima i onih koji su priliku iskoristili prije pet, deset ili dvadeset godina i danas kažu da je to bila najbolja odluka u njihovom životu. Žive i rade u Austriji, Njemačkoj ili drugim zemljama, imaju redovne plate i osiguranje, dok se u BiH vraćaju samo da „odmore dušu“. Prave kuće na ognjištu, dolaze dva puta godišnje, jer, kako kažu, tamo su im unučad i sigurnost, a ovdje emocija.
S druge strane, nisu rijetki ni glasovi koji Bosnu i Herecegovinu ne daju ni za šta. „Nikad nigdje kao u Bosni“, „Moja država, moj narod, moj cijeli svijet“, „Nema rahatluka kao u Bosni“. Drugi tvrde da ni u ratu ni u miru nikada ne bi otišli. Ima i onih koji su dobili vizu, ali nisu mogli da krenu. Razumiju one koji odlaze, ali sebe vide ovdje.
Posebno su potresni komentari nešto starijih. Jedan od njih ima 60 godina, penziju od 390 KM, bio je u ratu, a poslije rata nije našao posao. Ima tek 16 godina staža. Otišao bi samo da je mlađi. Drugi priznaju da je za njih možda i kasno, ali su sretni što su im djeca otišla, prenosi Srpskainfo.
Roditelji često pišu upravo zbog djece. Neki žale što ranije nisu otišli, drugi djeci otvoreno savjetuju odlazak, bez okretanja, uz gorku izreku „Budala živi gdje je rođen, a pametan gdje mu je bolje“.
Ima među komentarima i ironije, gorčine i humora.
„Nikad ne bi otišao, pa kako će naši privatnici onda ići dva-tri puta godišnje na egzotična putovanja i vozati auta od 100.000 KM ako mi odemo? Ko će im to zaraditi?“. Neki poručuju da je problem samo politika, a s njom nacionalizam, nekultura, nerad, kriminal i nepotizam, dok su zemlja, narodi, tradicija, dobrota i solidarnost nešto što, kako kažu, nema nigdje.
Odgovori na isto pitanje vode u dva pravca. Odlazak kao spas i ostanak kao inat ili ljubav. Neki bi krenuli „sad ovog momenta, bez kofera“, drugi sa zadovoljstvom, zauvijek. Treći ostaju, nadaju se boljim danima i vjeruju da u BiH ima više dobrog nego lošeg.
