Petarde i vatrometi ostavljaju traume kod djece sa poteškoćama u razvoju
30.11.2025. | 09:01Pirotehnička sredstva nisu igračke, a nepredvidivi prasak petarde ili bljesak vatrometa i te kako smeta djeci sa poteškoćama, ali i životinjama, zbog čega u periodu njihove najveće upotrebe, pred Novu godinu, naši sagovornici apeluje da se ta upotreba smanji.
Kako su istakli, upotreba pirotehnike nije samo stvar tradicije i trenutne zabave, nego pitanje mentalnog zdravlja, ali i bezbjednosti te odgovornosti.
Koliko je u BiH uvezeno pirotehničkih sredstava?
Iz Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH za “Nezavisne novine” navode da je za deset mjeseci ove godine uvezeno 435.321,60 kg pirotehničkih sredstava, čija je vrijednost 3.477.818,52 KM.
“Lani je u istom periodu uvezeno 221.079,10 kg pirotehničkih sredstava, vrijednih 1.629.080,65 KM. Od početka godine do sada ih je najviše uvezeno u junu, i to 128.882,17 kg, čija je vrijednost iznosila 725.341,68 KM”, navode iz UIO BiH.
Prema njihovim podacima, najviše pirotehnike se uvozi pred Novu godinu, odnosno u novembru i decembru.
Zašto se uvozi toliko pirotehnike?
Ekonomista Igor Gavran za “Nezavisne novine” kaže da je koncentracija pirotehnike u ovim mjesecima logična i uzrokovana praznicima.
“Ali, povećanje ukupnog uvoza može se objasniti i širenjem ‘trenda’ da se sve veći broj događaja obilježava upotrebom pirotehnike. Iz vanjskotrgovinskog ugla je pitanje možemo li sami proizvesti i ove proizvode, ako već imamo potražnju za njima i to je prilika za domaću proizvodnju, a drugi aspekti su, naravno, sigurnost i osiguranje da je njihova upotreba strogo regulirana i pod nadzorom”, ističe Gavran.
Apel roditelja djece sa poteškoćama
Božidarka Tomašević, predsjednica Udruženja građana za podršku porodicama djece i osoba sa poteškoćama u razvoju “Plavi svijet” Banjaluka, navodi da djeca sa poteškoćama, a pogotovo sa autizmom, imaju veliki problem sa bukom i svjetlošću.
“Bilo kakvo bljeskanje i nagla promjene zvuka ili svjetlosti utiče na njih. Oni vole biti u svojoj zoni komfora, a sve što mijenja njihov ritam ih uznemirava. Kod njih to zna izazvati napade straha, pa se čak i ukoče. Znam kako se to manifestuje, jer imam dječaka sa poteškoćama, a oni se toliko uznemire da im je potrebno mnogo vremena da se smire”, rekla je Tomaševićeva.
Navodi da i iz ovog udruženja, pogotovo pred praznike, apeluju da se ne koriste petarde i ostala pirotehnička sredstva.
“Međutim, roditelji zdrave djeca i njihova djeca ih ipak koriste, jer im to predstavlja neko zadovoljstvo, ali ja ne vidim kakva je sreća u tome da bacite petardu kad znate da će se 10 ljudi uplašiti”, naglasila je ona.
Psiholog o uticaju petardi i vatrometa na djecu sa poteškoćama
Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, za “Nezavisne novine” navodi da upotreba pirotehnike nije samo stvar tradicije i trenutne zabave, nego pitanje mentalnog zdravlja, sigurnosti i odgovornosti.
“Kao psiholog i porodični psihoterapeut, svake godine vidim isti obrazac: djeca i odrasli s visokim senzornim osjetljivostima, djeca s autizmom, osobe s poteškoćama u razvoju, anksiozni ljudi, čak i ljudi koji nose neobrađene traume, ulaze u period pojačane napetosti, straha i tjelesnih reakcija koje ponekad traju satima. Djeca iz spektra autizma posebno su osjetljiva na zvuk – nagle, glasne, nepredvidive eksplozije ne doživljavaju kao praznični ugođaj, nego kao fizički stresor koji im preplavljuje nervni sistem”, rekla je Savanović Zorićeva.
Kako kaže, to može dovesti do senzorne preopterećenosti, panike, regresije u ponašanju, tantruma koji nisu “hirovitost”, već reakcija organizma koji više ne može da podnese intenzitet stimulacije.
“Slično se dešava i kod djece s intelektualnim poteškoćama, ADHD-om ili drugim razvojnim izazovima – dezorijentacija, osjećaj ugroženosti, impulsivnost, poremećaj sna i nemir često zahvate cijelu porodicu. Ne smijemo zanemariti ni kućne ljubimce, posebno pse i mačke, koji zvuk vatrometa čuju višestruko intenzivnije nego čovjek”, rekla je ona.
Objašnjava da se to kod njih manifestuje napadom panike, drhtavicom, bježanjem, skrivanjem, pa čak i ozbiljnim zdravstvenim komplikacijama zbog stresa, dok njihovi vlasnici ulaze u dodatni krug brige i bespomoćnosti.
“I zato želim posebno da se obratim roditeljima koji, možda iz nostalgije ili iz uvjerenja da je to dio praznika, i dalje kupuju pirotehniku ili je podržavaju. Razumijem taj poriv, mnogi ga imaju. Ali danas mnogo više znamo o mentalnom zdravlju djece, o senzornim smetnjama i o tome koliko različita mogu biti iskustva djece koja žive s autizmom ili drugim teškoćama. Pitanje je jednostavno: da li je nekoliko trenutaka naše zabave vrijedno toga da neko drugo dijete provede noć u strahu, panici ili suzama? Ako je ovo sezona radosti, zašto bi ta radost bila privilegija samo jednih, dok drugi pate? Praznici bi trebalo da budu vrijeme zajedništva, a ne vrijeme u kojem jedni uživaju na račun tuđe patnje”, naglasila je ona.
Šta možemo uraditi?
“Prije svega, razgovarati sa djecom o tome zašto pirotehnika nije igračka i zašto povređuje druge. Važno je i kako se mi odrasli ponašamo – naš primjer formira njihova uvjerenja. Postoje mnoge alternative: lampice, svjetlosni efekti, tihi vatrometi, zajedničke porodične aktivnosti. Važno je i da kao zajednica poštujemo dane i satnice bez pirotehnike, naročito u blizini škola, vrtića, ustanova u kojima borave djeca s poteškoćama i prihvatilišta za životinje”, pojasnila je Savanović Zorićeva.
Kako navodi, porodice koje imaju djecu osjetljivu na zvuk treba unaprijed da planiraju – da obezbijede siguran kutak, smanje izlaske u periodima najvećih detonacija, pripreme slušalice i unaprijed razgovaraju o tome šta će se dešavati u tim trenucima.
“Poštovanje prema drugima počinje ovdje. Pirotehnika traje sekundu, a posljedice po nečiji nervni sistem mogu trajati satima, danima, ali i duže. Ako već želimo praznike učiniti posebnim, birajmo načine koji nikoga ne tjeraju da drhti, skriva se, bježi ili gubi osjećaj sigurnosti. To je znak zrelosti, empatije i društvene odgovornosti”, zaključuje ona.
