Ovo ne smijemo raditi u crkvi: Pravila koja svaki vjernik mora da zna

Čuveni duhovnik starac Kleopa izveo je određena kanonska pravila kojih bi trebalo da se pridržava svaki vjerujući čovjek pri posjeti svetoj Crkvi i učestvovanju u službi.
  1. kanonski uslov: Da bi odlazio u svetu crkvu jeste da se sa svima pomiriš. Ako ide majka u crkvu ili otac, neka kaže: „Oprostite mi, djeco! Oprosti mi, suprugo!“
  2. kanonski uslov: Kada odlaziš u crkvu, odnesi mali dar iz svoje kuće. Makar svjećicu, makar novčić, prosforu, čašu vina, šta možeš. Jer kroz taj mali dar koji nosiš u crkvu blagosilja se cijeli tvoj imetak, jer ga daješ na žrtvu Bogu.
  3. kanonski uslov: U crkvu je dobro da odlaziš jutrom ranije, da bi mogao uhvatiti Vaskrsno jevanđelje jutrenja i Slavoslovlje. I istovremeno, ako odeš ranije, možeš se u miru pokloniti, nema mnogo svijeta u crkvi, odeš na svoje mjesto i tako ne remetiš bogosluženje.
  4. kanonski uslov: Muškarci treba uvijek da stoje u crkvi na desnoj strani, a žene na lijevoj strani. I ovim redoslijedom treba da stoje u crkvi: stari ljudi na čelu, sredovječni iza njih, najmlađi iza njih, mladići i dječaci isto tako. Takođe i žene. A između muškaraca i žena ostavite stazu u crkvi, da bi prošao ko dođe da se pokloni i da odnese dar svetom oltaru.
  5. kanonski uslov: Ne razgovarajte u crkvi, jer je to veliki grijeh. Ako je velika potreba da govoriš, govori šapatom ili znacima.
  6. kanonski uslov: Ako odeš u crkvu, nemoj izlaziti dok se ne završi bogosluženje. Samo, Bože sačuvaj, ako si bolestan ili ako što postradaš. Ali inače nemoj izlaziti, jer ako izađeš prije završetka Liturgije, podoban si Judi, koji je izašao sa Tajne večere, gdje bijehu za trpezom Spasitelj sa apostolima, i otišao je i prodao Hrista. Tako poučava Sveti Jovan Zlatousti.
  7. kanonski uslov: Za one koji odlaze u crkvu. Kada se klanjate svetim ikonama, nemojte cjelivati Svetitelje u lice, jer je grijeh. Nije dopušteno. Ako je Svetitelj oslikan u stojećem položaju, cjelivaš mu noge; ako je oslikan do pojasa, cjelivaš donji dio ikone.
  8. kanonski uslov: Znajte da nakon što sveštenik izrekne blagoslov početka Svete liturgije, nikom više nije dopušteno da se klanja u crkvi ili da još nosi darove oltaru, jer je to veliki grijeh.

Kada čuješ da sveštenik kaže: „Blagosloveno Carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek i u vijekove vijekova“ – gotovo je! Od tada svako stoji mirno na svom mhestu, ne odlazi više da se klanja. Čak i ako si došao s darom u crkvu, sa svećom i sa prosforom, predaćeš ih na kraju jer od toga časa sveštenik stupa u Svetu liturgiju i nema više vremena da uzme dar. Jer ako odeš, i on prestane sa liturgisanjem, ostaje mu mnoštvo molitava, i ima grijeh. Dakle, darovi se predaju u crkvi do blagoslova Svete liturgije.

Od tada nadalje nije više dopušteno ni da se klanjaš, zato što uznemiravaš one koji žele da slušaju Svetu liturgiju.

  1. kanonski uslov: Hrišćani treba da kleče kada se osvećuju Prečisti darovi, kada se poje: „Tebe pjevamo, Tebe blagosiljamo…!“. Drugi kleče i na Jevanđelju. Nije greška. Na Dostojno i na Oče naš, tada se kleči. I nakon što se otpoje Oče naš, vrši se cijeliv mira. Tako se ranije postupalo. Sada se u pojedinim crkvama to zaboravilo. (Ovo je običaj Rumunske Crkve)

Koji imaju razdrešenje i žele da se pričeste Prečistim tajnama treba da traže oproštaj od svih, od najstarijih do najmlađih. Ako su muškarci, odlaze najstarijim ljudima sa čela. I od kojih su imali kakvo ožalošćenje, Bože sačuvaj, neka traže oproštaj: „Oprosti mi, brate! Oprosti mi rode, ili susjede!“.

Isto tako i žene neka idu najstarijim ženama i neka uzmu oproštaj, neka im cjelivaju ruku, a ove neka ih poljube u čelo. Taj poredak se vrši prije no što se odlazi na Sveto pričešće. I potom uzimaš upaljenu svećicu i kod ikonostasa je daješ Crkvenjaku u ruke; ne ideš s njom pred sveštenika, pred Sveti putir.

Zato što kad idete pred Sveti putir nije dopušteno da budete sa upaljenom svijećom, niti da se još osenjujete Svetim krstom, jer je velika opasnost. Događalo se mnogima da su, krsteći se, udarili Sveti putir, sveštenika, i prosuli Svetinje. Dogodilo se u mnogim crkvama.

Ja sam tako postradao. Došao je jedan iz Velike Saske na pričešće; bejah starešina u manastiru Slatini, i udario me je po Svetom putiru, i – da ga ne bejah držao – pao bi nasred crkve. Imao sam Svetinje u njemu. I ipak mi je prosuo dio Svetinja. Imao sam da tvorim epitimiju i pravilo.

Neki momčić, kada se prekrstio, gurnuo je Sveti putir. I da ga ne bejah čvrsto držao, cijelog bi mi ga prosuo, i iz tog razloga ne bih više mogao da budem sveštenik. Skamenio se i on. A bejah im rekao, jer behu stotine ljudi sa upaljenim svijećama: „Nemojte se više krstiti kada stignete pred Sveti putir, i svijeće ostavite tamo kod ikonostasa!“

Kada odeš pred Sveti putir, prekrstiš ruke na grudima. I tada sveštenik uzima kašičicom Presvete i Prečiste tajne i daje ti da ih primiš.

  1. kanonski uslov: Nakon što si primio Prečiste tajne Isusa Hrista, pređi ka đakonskim dverima, da bi ti tamo dali naforu i čašicu vina. Zatim odite do pjevnice ili u pripratu, da biste očitali molitvu blagodarenja nakon Svetog pričešća.

Treba da znate da niko ne smije da se pričesti, ako nije pročitao molitve za pričešće. Zatim – zahvalne.

Ko se pričestio ne smije više da celiva ruku svešteniku. Dok ne budeš jeo, ne smiješ više da celivaš ni svete ikone, ništa; jer si tada primio Hrista. Nakon jela možeš da cjelivaš ruku i svete ikone.

Nakon pričešća nije ti dopušteno da pljuneš tri dana i tri noći. Tako je po kanonskom poretku. Ali bar do sutrašnjeg dana; makar 24 sata, upamtite. Ali knjiga kazuje tri dana. Tako je nakon Svetog pričešća.

Koji su u braku i žele da se pričeste Prečistim tajnama treba da čuvaju čistotu u porodici bar tri dana; a nakon što su se pričestili da je održe bar dva dana. A u postovima treba u sve dane da žive u čistoti.

  1. kanonski uslov: Koji je došao u crkvu iz neke porodice naziva se apostolom porodice. On treba da uzme svetu naforu za sve ukućane.

Ukućanima nije dopušteno, Bože sačuvaj, nedjeljom i praznikom da pojedu štogod dok ne dođe onaj iz svete crkve da im donese svetu naforu, da uzmu svetu naforu umesto Prečistih Tajni. Jer se na grčkom sveta nafora naziva antidoron, to jest – umesto darova, zamenjuje Prečiste tajne za one koji ne mogu da se pričeste.

Nedjeljom i praznikom, u vreme svete Liturgije, nije dopušteno da pripremaš jelo, jer je to velik grijeh. Pripremi jelo od subote uveče i stavi ga gdegod na hladnom, jer imate sada frižidere, i podgriješ ga kada dođete iz crkve. U slučaju neodložne potrebe, nakon što izađeš sa Svete liturgije, dopušteno ti je da pripremaš jelo. Ali u vreme svete Liturgije, kada sveštenik vezuje nebo sa zemljom i vadi častice za milione duša, nemoj da se laćaš pripremanja hrane, jer je veliki grijeh!

Tako je bilo kod naših predaka. Pitajte stare, jer su tako držali ranije! Nije se pripremala hrana nedjeljom. Veliki je grijeh. Nije dopušteno da ložiš vatru i da pripremaš hranu kada sveštenik služi božansku Liturgiju za toliko miliona hrišćana, gdje posreduje opraštanju za tolike duše, i za one iz pakla, i za one s nebesa, i za one sa zemlje.

  1. kanonski uslov: Ko je bio u Svetoj crkvi, kada je sveštenik rekao: „U miru iziđimo! U ime Gospodnje“ i izvršio otpust, to jest kraj Svete liturgije, čini tri poklona posred crkve i odlazi kući.

Od crkve neka se ne zaustavlja do svojih vrata. Da ga kako ne odvede đavo od crkve u krčmu ili na igranku, jer onda teško njemu. Otpočeo je s Bogom i završava s đavolom. Jer tako čini neprijatelj: „A da li da odem tom rođaku; ali, da odem onome tome; ali, da odem malo u krčmu!“

Radost đavolova što te je izveo iz raja Božijeg i odvodi te u pakao, jer krčma je čeljust pakla. Tako je nazivaju svi Sveti Oci.

Kada si ušao u krčmu, đavo ti ukucava tri klina. Prvi klin kada si stavio nogu na prag krčme, drugi – kada si seo na stolicu za stolom u krčmi; i treći – kada si uzeo prvu čašu. Zatim si njegov: drži te on tamo, ne izbavljaš se brzo. Ukucao ti je tri klina.

Dakle, s vrata crkve idi pravo kući!

  1. kanonski uslov: Kada odeš kući, očitaj molitvu kod Svetih ikona, i kada svi sednu za trpezu, ti im ispričaj šta je i tebi ostalo u glavi iz crkve: „Gle, bio je taj i taj Apostol, to i to Jevanđelje; sveštenik je održao tu i tu propoved; gle ovako je pojao pojac; tako je lijepo bilo!“, da bi čuli i oni koji, iz blagoslovenih razloga, nisu mogli da idu u crkvu.
  2. kanonski uslov: Nakon što si i ti jeo, odmori se dva sata. Zatim treba nedjeljom i praznikom da ideš u posete i da posjećuješ bolesne i uboge. Ako znaš kojeg bolesnog starca ili koju bolesnu ženu ili dijete, ili koga ko leži u postelji mnogo godina, idi i poseti ga, jer čuj šta govori Hristos u dan Suda: Bolestan bejah i ne posetiste me.

Ako ne možeš odneti ma i najmanji dar bolesnome, otidi i reci mu riječ utjehe: „Trpi, brate! Moli se Bogu, jer te ljubi! Koga Bog ljubi toga i kori. I ako budeš trpio na ovom svijetu, nećeš više trpiti zagrobno. Tako je trpeo Jov, tako je trpio Lazar!“

Dakle, četrnaesto pravilo jeste da posjećujemo stare i bolesne nedjeljom i praznikom.

Ostavite komentar: