Operacija “Koridor 92”: Prepoznali se po psovkama

Jedan nevjerovatan momenat spriječio je srpsko-srpsko krvoproliće i omogućio uspješno okončanje operacije “Koridor 92”…

U Republici Srpskoj se ovih dana obilježeva 28 godina od vojne operacije “Koridor 92”, proboja takozvanog “koridora života”, kada je prekinuta blokada zapadnih dijelova RS, prilikom čega je, zbog nedostatka kiseonika u banjalučkom porodilištu život izgubilo 12 beba.

General Momir Talić naredio je da operacija počne 24. juna, jer je dobio obavještajne informacije da će hrvatske snage u Posavini dobiti pojačanje iz Hrvatske. General Talić je izdao naređenje tadašnjem pukovniku Novici Simiću koga je postavio za komandanta Taktičke grupe 1 (TG-1), koje je doslovno glasilo:

“Hoću koridor ka Srbiji preko Trebave. Najkraćim putem. Hoću koridor do Vidovdana, pa makar bio kozja staza. Neću da djeca umiru!”

Do spajanja snaga 1. krajiškog i Istočno-bosanskog korpusa VRS došlo je dva dana prije plana, 26. juna oko 14 časova u selu Čardak između Modriče i Gradačca.

Malo je poznato da su tada srpski vojnici zamalo zapucali jedni na druge. O tome je u knjizi generala Novice Simića “Operacija Koridor-92”, koja predstavlja svojevrsnu enciklopediju ove akcije svjedočio major Mile Beronja, načelnik štaba TG-1 koja je u proboju trebalo da se spoji sa snagama IBK.

“Putem radio veze sa 2. posavskom brigadom šifrovano smo dogovorili da oznake budu crvena traka na reveru, a lozinka Koridor-Kornica. Noć uoči početka operacije dotrčao je vezista i rekao da je uhvatio neprijateljski telegram u kojem se neprijateljske jedinice obavještavaju o našim znacima za raspoznavanje.”

Borac specijalnog bataljona IBK Jovan Erletić objasnio je u istoj knjizi da su srpsko-srpsko krvoproliće spriječile – sočne srpske psovke!

“Došli smo na pedesetak metara jedni od drugih i počeli razmjenjivati različite odzive i lozinke. Kad smo počeli psovati, vidimo da su nam psovke iste – srpske, ali smo i dalje jedni drugima bili sumnjivi. Poslije nekog vremena, ide jedan oficir s druge strane, a nekoliko naših oficira njemu u susret i kada su se na pola puta počeli ljubiti, vojnici s jedne i druge strane su krenuli u trk prema njima. Ljubim se sa nekim ljudima koje u životu nisam vidio, a dragi su mi ko braća rođena i srce hoće da pukne od radosti…”

 

Izvor:(Mondo.ba)

 

 

Ostavite komentar: