Od ,,eno naših” do novog prijateljstva: Slučajni susret Srba u Beču

27.05.2023. | 07:33

Petak nakon posla je naše vrijeme da se opustimo, popijemo koje pivo, pojedemo nešto, pričaju uglas Milan Đurović i Dragiša Cvetković za BL portal koje smo zatekli za istim stolom u restoranu u poznatom bečkom parku Prater. Tek su se upoznali, iako žive godinama u austrijskoj prijestonici, a rodom su iz Srbije.

Kako kažu, sve je to normalno kad si daleko od zavičaja, čim čuješ svoj jezik naglas kažeš – “Evo naših” i prilaziš.

,,Ja sam došao namjerno u restoran Schweizerhaus, jer ovdje mi radi rođak koji mi reče – eno za onim stolom naših. Nama je ovdje u Beču prirodno da priđemo jedni drugima i upoznamo se kada čujemo srpski jezik, a čuje se na svakom koraku. Znate ubi nostalgija, nije sve ni u parama“, priča Milan Đurović koji u Beču živi skoro pa pola života, a radi kao vozač kamiona.

Milan priznaje da mu je uža porodica u Beču, te, kako kaže, ne bi ni morao često u Obrenovac, ali srce ga vuče, dok tužno klima glavom penzioner Dragiša, te dodaje da se on već počeo polako vraćati u svoj rodni Požarevac.

,,Od januara se ja kao selim, ali eto me opet ovdje. Nije to isto, kad jednom odeš nikad više to nije kao prije, džaba što sam rođen tamo. Obožavam Srbiju, Republiku Srpsku, ma naš Balkan, ali preko 50 godina života van rodne grude promijeni te“, kaže Dragiša za BL portal.

Kako bi rekli, ako smo u kafani, naći ćemo i objašnjenje za to. Uglas će Milan i Dragiša kako sve češće čuju savjete mladima da odu u inostranstvo, zarade pare i vrate se svojoj kući.

,,Pa nije to baš tako kako neki misle, evo moji roditelji su došli kao samo da zarade nešto. Onda dođoh kasnije i ja, pa stvorih ovdje porodicu, moja djeca polako idu ka istom. To se tako nastavlja, na neki način i prirodno je. Navikneš se na ovaj sistem, stvoriš neki svoj svijet, ali opet te srce vuče rodnoj kući“, priznaje Milan, dok penzioner Dragiša glasno odobrava uz nazdravljanje.

Dragiša je u Beču od 1973. godine i ne kaje se, ali opet kaže: ,,Došao sam kao grlom u jagode, mlad, lud, pa se ničeg nisam plašio“. Ne krije da je nekad život u Beču donosio i više pogodnosti nego danas, kao i da je tu kupio čak i vikendicu na placu koji je davala država.

,,To je bilo prije 23 godine, tada je to država dozvoljavala. Isto, nisam morao da brinem za stan u Beču. Supruga i ja smo bili kao neki kućepazitelji zgrade u kojoj smo na osnovu toga besplatno stanovali. Ne mogu lagati, zaradi se lijepo, pa penziju sam ovdje stekao“, navodi Dragiša.

Penziju je zaradio u proizvodnji samoljepljivih papira, a još se sjeća i zadnje plate koju je dobio prije 13 godina.

,,Uh, to je bilo oko 1.800 evra, a penzija mi je sada manja za 100 evra u odnosu na tu platu. Znate kako i ovdje je zbog korone, pa rata sve poskupjelo. Ono što se moglo kupiti za 30 evra u trgovinama, sada plaćam 50. Laž je da se kao penzioner ne može lijepo živjeti u Beču, posebno ako ste radili više poslova u isto vrijeme, pa i to dodatno prijavili. Pa evo moja supruga ima penziju oko 3.000 evra“, ponosno za BL portal priča sve glasniji Dragiša, ali priznaje da mu mnogi to ne vjeruju kada kaže.

Milan ipak dodaje kako nije sve tako ni u Beču sjajno, puste su to pare, kada te ubija nostalgija. Kako tvrdi, Austrijanci su drugačiji, pa teško da će oni reći da nešto nije dobro. Opet, ne može da ne pohvali državu u kojoj živi, jer zbog inflacije je naredila svim poslodavcima da moraju povećati plate radnicima.

,,Niko u Beču pretjerano ne razmišlja o politici. Naravno da ima i korupcije, ali se opet daje narodu. Zato su svi donekle zadovoljni i sigurni. Ima i ovdje da se nešto uradi ,,preko veze“ što nazivaju kao vitamin B, jer ako to nemaš – zeznuto je“, napominje Milan, dok se Dragiša sa sjetom prisjeća šta je on sve uradio ,,preko veze“. Roman bi se, kaže, mogao napisati.

Opet, dodaju uglas novi drugovi, Milan i Dragiša kako njih i ne mora da bude briga ko vlada u Srbiji ili Republici Srpskoj, ali pažljivo prate vijesti šta ko radi od srpskih političara. Priznaju da je želja i briga za zavičajem i svojim narodom jača od svega.

,,Sigurno ću se vratiti u Srbiju, pa i sad svake druge sedmice odlazim tamo. Šta ću, srce traži. Volim i Banjaluku, puno ljudi iz Srpske je u Austriji, tako sam stekao mnoga prijateljstva“, zaključuje Milan, dok Dragiša potvrđuje i traži da nazdrave u ime novog prijateljstva i svih naroda na Balkanu.

Željka Pavlović, BL portal