Noć uoči Vidovdana: Šta djevojke večeras stavljaju pod jastuk? Stari običaj krije odgovor

27.06.2026. | 21:45

Postoje noći u godini kada se prema starim vjerovanjima posebno obraćala pažnja na snove, znakove i ono što bi moglo da otkrije budućnost. Jedna od takvih noći je ona uoči Vidovdana, praznika koji u srpskoj tradiciji zauzima posebno mjesto i koji se vijekovima povezuje sa istinom, pogledom u budućnost i onim što se “vidi” tek kada se otvore oči.

Za mnoge djevojke nekada je baš ova noć bila posebna. Dok bi se kuća spremala za praznik, a stariji pričali o običajima koji su se prenosili sa koljena na koljeno, neudate djevojke imale su svoj mali ritual – željele su da kroz san saznaju koga će jednog dana voljeti i za koga će se udati.

Prema narodnom vjerovanju, Vidovdan nije bio samo dan sjećanja i poštovanja prema prošlosti, već i praznik kada se tražila neka vrsta odgovora za ono što tek dolazi.

Hljeb, so i vidova trava pod jastukom

Uoči Vidovdana, prema starim običajima, djevojke koje su željele da saznaju ko će im biti budući muž stavljale su pod jastuk nekoliko stvari koje su imale posebno značenje – parče hljeba, malo soli i vidovu travu.

Prije nego što bi legle, izgovarale bi riječi kojima su se obraćale svetom Vidu:

“Vide, Vide! Tako ti soli i hljeba, zemlje i neba, kaži mi ko će mi biti suđen. Neka mi izađe na san.”

Vjerovalo se da će djevojka tokom te noći sanjati svog budućeg izabranika. Ako bi joj se u snu pojavio nepoznat muškarac, narod je govorio da bi ga mogla upoznati u danima koji dolaze.

Ovakvi običaji nisu bili dio crkvenog učenja, već narodnih vjerovanja koja su se vijekovima održavala u različitim krajevima Srbije.

Zašto se Vidovdan povezuje sa gledanjem u budućnost

Sam naziv praznika mnogi povezuju sa glagolom “vidjeti”, pa se kroz narodnu tradiciju razvilo vjerovanje da je to dan kada se lakše dolazi do skrivenih odgovora. Sveti Vid se u starim predanjima povezivao sa svjetlošću i vidom, pa je upravo zbog toga nastalo uvjerenje da Vidovdan “otvara oči” i donosi jasnoću.

Posebno su se djevojke okretale različitim običajima vezanim za ljubav i udaju. U nekim krajevima Srbije bralo se cvijeće, najčešće crveno i plavo, koje bi se potom stavljalo pod jastuk uz određene molitve ili izgovorene želje.

Slična vjerovanja nisu bila rezervisana samo za neudate. U pojedinim krajevima žene su takođe stavljale vidovu travu pod jastuk, vjerujući da će ono što sanjaju te noći imati posebno značenje.

Vidovdan između istorije i narodnih običaja

Vidovdan je jedan od najznačajnijih datuma u srpskoj istoriji i kulturi. Za njega se najčešće vezuje Kosovska bitka 1389. godine i sjećanje na kneza Lazara i poginule ratnike.

Zbog toga se ovaj praznik u narodu tradicionalno vezivao za poštovanje prema precima i stradalima. Običaji su nalagali da se tog dana ne priređuju veselja, već da se vrijeme posveti molitvi, sjećanju i miru.

Pored istorijskog značaja, kroz vijekove su se sačuvali i brojni narodni običaji za Vidovdan – od iznošenja odjeće na sunce, preko odlaska po ljekovitu vodu, do vjerovanja vezanih za snove i budućnost.

Danas se mnogi od tih običaja više ne praktikuju kao nekada, ali priče o njima i dalje privlače pažnju, posebno kada se približi praznik. One podsjećaju na vrijeme kada su ljudi više obraćali pažnju na prirodu, snove i male rituale kojima su pokušavali da objasne ono što ih čeka.

Vidovdan je zato ostao dan u kome se prepliću istorija, vjera i narodna tradicija – praznik koji i danas mnoge podsjeti na stare priče koje su se prenosile generacijama.