FOTO: Ilustracija
„Nisam spremna da ga pošaljem u školu, a moram“: Da li su šestogodišnjaci prerano u klupama FOTO
17.09.2026. | 14:42
Dodaj BL Portal kao Google izvor
„Imam predškolca u kući i nisam spremna da ga iduće godine pošaljem u školu, a moram.“
Ova rečenica Banjalučanke Tijane Lužije Vukelić sažima dilemu brojnih roditelja koji smatraju da djeca sa šest godina još nisu spremna za školske obaveze i da im je devetogodišnjim obrazovanjem oduzeta godina bezbrižnog djetinjstva.
“Mislim da su sa sedam navršenih godina djeca spremna za polazak u školu. Sve prije toga ide na muku djece i roditelja. Smatram da im se oduzela godina bezbrižnosti i naturila bespotrebna obaveza”, kaže Tijana za BL portal.
Ne spori da postoje djeca koja su i sa šest godina spremna za školu, ali smatra da to ne bi trebalo da bude jedino pravilo za sve. Otvara i pitanje zbog čega roditelji nemaju veću mogućnost da procijene da li je njihovo dijete spremno za polazak.
“Zašto roditelji nemaju pravo izbora oko polaska djeteta sa šest ili sedam godina, pitam se? Nismo li mi prvi koji bi o tome trebali odlučivati? Osmogodišnje školovanje je sasvim ispravno, kao i mi što smo imali, a to povlači polazak sa sedam godina u školu”, ističe Tijana.
Sa njom su saglasne i druge majke koje je BL portal kontaktirao u jednoj od grupa na društvenim mrežama. Njihovo „da“ povratku na osmogodišnje osnovno obrazovanje, kako poručuju, prije svega je glas za još jednu godinu djetinjstva.
Ali da li bi vraćanje osmogodišnje škole zaista automatski značilo i povratak polaska sa sedam godina? I da li je problem u broju razreda ili u tome šta se od šestogodišnjaka očekuje kada prvi put sjedne u školsku klupu?
Slovenija otvorila pitanje koje se tiče i Srpske
Roditeljska dilema dobila je dodatnu težinu nakon što je Slovenija prošle sedmice najavila veliku reformu školstva, ukidanje devetogodišnjeg i postepeni prelazak na preoblikovano osmogodišnje osnovno obrazovanje od školske 2028/2029. godine. Povod su bili najlošiji rezultati slovenačkih petnaestogodišnjaka od početka njihovog učešća u međunarodnom istraživanju PISA.
Najavljena reforma obuhvata više kriterijume pri ocjenjivanju, rasterećenje nastavnih planova, veći naglasak na razumijevanje gradiva, jačanje radnih navika i veću podršku darovitim učenicima.
Ipak, slovenački plan nije isto što i zahtjev dijela roditelja u Srpskoj da djeca u školu kreću sa sedam godina. U Sloveniji bi sadašnji prvi razred trebalo da postane obavezna predškolska godina. Djeca bi, dakle, i dalje sa šest godina bila uključena u sistem, ali ne odmah u formalnu osnovnu školu.
Time se rasprava ne završava, već postaje još važnija. Suštinsko pitanje više nije samo osam ili devet razreda, nego šta je razvojno primjereno šestogodišnjem djetetu.
Srpska ostaje pri modelu uvedenom prije 23 godine
Devetogodišnje osnovno obrazovanje u Republici Srpskoj uvedeno je školske 2003/2004. godine. Djeca su počela da polaze u školu sa šest umjesto sa sedam godina, pa devetogodišnji model nije produžio ukupno trajanje školovanja, već je početak obaveznog obrazovanja pomjerio godinu ranije.
Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske o povratku na osmogodišnju školu trenutno ne razmišlja.
“Devetogodišnji model dio je važećeg zakonskog i strateškog okvira Republike Srpske, a Strategija razvoja predškolskog, osnovnog i srednjeg vaspitanja i obrazovanja Republike Srpske za period 2022–2030. godine usmjerava dalje unapređenje osnovnog obrazovanja koje traje devet godina”, ističu u Ministarstvu za BL portal.
Opredjeljenje Ministarstva je da se odluke donose na osnovu stručnih analiza, praćenja postignuća učenika i potreba obrazovnog sistema.
“U ovom trenutku strateško opredjeljenje Republike Srpske ostaje devetogodišnje osnovno obrazovanje, uz kontinuirano unapređivanje njegovog kvaliteta”, navode u Ministarstvu.
Zakonski okvir objašnjava zašto sistem traje devet godina, ali ne daje potpuni odgovor na pitanje šta je taj model tokom više od dvije decenije konkretno donio djeci.
Da li je prvi razred škola ili godina prilagođavanja
Učitelj i potpredsjednik Društva učitelja Petar Zoranović smatra da eventualnoj promjeni treba pristupiti prvenstveno pedagoški, a tek potom administrativno.
“U centru svake promjene obrazovnog sistema treba da bude dijete i pitanje šta je za njegov razvoj najbolje. Iz iskustva rada sa učenicima smatram da prvi razred, posebno imajući u vidu činjenicu da djeca u školu dolaze sa šest godina, ima veoma važnu razvojnu i adaptivnu ulogu”, kaže Zoranović za BL portal.
Prvi razred, objašnjava, nije samo priprema za usvajanje nastavnih sadržaja. To je period u kojem se dijete navikava na školsku sredinu, uči da funkcioniše u grupi, osamostaljuje se i postepeno razvija radne navike.
“Koncept rada u prvom razredu, sa učenjem kroz različite centre i aktivnosti, bez klasičnog ocjenjivanja i bez pritiska koji nosi predmetno-časovni sistem, po mom mišljenju ima svoju pedagošku vrijednost”, ističe Zoranović.
Upravo tu se nalazi najvažnija tačka rasprave. Činjenica da su šestogodišnjaci još mali može biti argument i za zadržavanje i za promjenu sistema. Ako je prvi razred zaista godina igre, prilagođavanja i učenja bez pritiska, on može biti koristan most između vrtića i škole.
Ako se, međutim, od djeteta već sa šest godina očekuju mirno sjedenje, obimni zadaci, reprodukovanje činjenica i tempo kojem razvojno nije doraslo, onda prvi razred prestaje da bude period prilagođavanja i postaje prerano nametnuta obaveza.
Zato nije presudno samo kako se prvi razred zvanično zove, već kako zaista izgleda kada se zatvore vrata učionice.
Ukidanje jednog razreda pokrenulo bi lanac promjena
Povratak na osmogodišnje obrazovanje ne bi se mogao sprovesti jednostavnim brisanjem jednog razreda. Bilo bi potrebno izmijeniti nastavne planove i programe, preraspodijeliti gradivo, prilagoditi način ocjenjivanja i promijeniti organizaciju rada učitelja i predmetnih nastavnika.
Otvorilo bi se i pitanje šta bi bilo sa generacijama koje se u trenutku reforme već nalaze u školskom sistemu, kao i na koji način bi obavezna predškolska godina bila organizovana u manjim i seoskim sredinama.
Ako bi prvi razred bio izmješten iz besplatne osnovne škole, moralo bi se garantovati da predškolski program bude besplatan i jednako dostupan svakom djetetu, bez obzira na mjesto stanovanja i materijalni položaj roditelja.
Promjena bi imala i ozbiljne kadrovske posljedice.
“Ukoliko bi se ukinuo jedan razred osnovne škole, prirodna posljedica bila bi smanjenje broja odjeljenja razredne nastave, a samim tim i potreba za određenim brojem učitelja. To ne znači da interes zaposlenih treba da bude iznad interesa djece, ali znači da se socijalne i kadrovske posljedice reforme moraju unaprijed analizirati i da se pronađu odgovarajuća rješenja za zaposlene”, ističe Zoranović.
Kadrovske posljedice ne mogu biti razlog da se zadrži sistem koji eventualno ne daje rezultate, ali se ni reforma ne može sprovoditi bez plana za ljude koji treba da je iznesu.
Problem možda uopšte nije deveti razred
Nastavnica geografije u banjalučkim osnovnim školama Jelena Vrhovac smatra da devetogodišnji model ima ozbiljne nedostatke, ali da povratak na staro u ovom trenutku ne bi riješio ključne probleme.
“Djeca sa šest godina često su još uvijek emocionalno nezrela za klasične školske klupe i sistem koji se od njih očekuje. Koncept devetogodišnjeg obrazovanja i takozvane ‘trijade’ u našem obrazovnom sistemu nikada nisu zaživjeli na pravi i funkcionalan način u praksi”, ističe Vrhovac za BL portal.
Prelazak na osmogodišnju školu, dodaje, stvorio bi ozbiljan strukturalni problem i veliki broj učitelja mogao bi ostati bez norme časova. Ipak, glavne slabosti obrazovanja vidi na potpuno drugom mjestu.
“Umjesto bavljenja administrativnim prekrajanjem sistema, fokus bismo morali staviti na zastarjele nastavne planove i programe, nedostatak adekvatne opreme, te suštinsku modernizaciju nastave”, kaže Vrhovac.
Broj razreda, sam po sebi, ne garantuje kvalitet. Devetogodišnja škola može biti dobra samo ako je njena dodatna godina iskorišćena za postepeno uvođenje djeteta u obrazovanje, a ne za razvlačenje gradiva ili ranije nametanje istih obaveza. Isto tako, osmogodišnji model neće donijeti bolje rezultate ako nastavni programi ostanu zastarjeli, škole bez opreme, a učenici opterećeni učenjem činjenica koje ne znaju da primijene.
Može li se tvrditi da kvalitet nije pao bez novih mjerenja
S povratkom na osmogodišnje obrazovanje nije saglasan ni predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola banjalučke regije Miroslav Popržen. On kaže da je nedavno razgovarao sa kolegama iz Slovenije, koje su pohvalile način obrazovanja osnovaca u Srpskoj.
“Kod njih je to malo drugačije nego kod nas i kvalitet je pao. Dok kod nas nije. Ja sam radio i prije sa osam razreda i sad sa devet. Tako da ništa tu ne bih mijenjao. Jeste da nekad lično pomislim, kad tek kroče sa šest godina, da su još mali. Opet, u prvom razredu to je više igra nego škola”, zaključuje Popržen za BL portal.
Bosna i Hercegovina nema rezultat u upravo objavljenom ciklusu PISA 2025, dok učenici iz Republike Srpske nisu učestvovali ni u međunarodnim istraživanjima TIMSS 2023 i ICILS 2023. Zbog toga ne postoje najnoviji međunarodno uporedivi podaci o funkcionalnoj pismenosti, matematici, prirodnim naukama i sposobnosti učenika iz Srpske da koriste i procjenjuju digitalne informacije.
To ne dokazuje da je kvalitet obrazovanja pao, ali ne omogućava ni da se sa sigurnošću tvrdi da nije.
Dijete ne osjeća broj razreda, već školu
Republika Srpska ne mora prepisivati slovenačku reformu. Promjena koju je Slovenija najavila tek treba da bude sprovedena i da pokaže rezultate, a samo skraćivanje osnovne škole ne garantuje bolje obrazovanje.
Ipak, nakon 23 godine devetogodišnje škole, opravdano je napraviti sveobuhvatnu analizu onoga što je taj model donio učenicima.
Treba odgovoriti na pitanja koliko su djeca spremna za školu sa šest godina, da li prvi razred zaista ima adaptivnu ulogu, koliko učenici razumiju i primjenjuju gradivo, koliko su opterećeni i da li bi roditeljima u opravdanim slučajevima trebalo omogućiti veći uticaj na odluku o vremenu polaska njihovog djeteta u školu.
Jer dijete ne osjeća da li sistem ima osam ili devet razreda. Ono osjeća tempo nastave, odnos učitelja, težinu torbe, strah od ocjene, podršku koju dobija i smisao onoga što uči.
Upravo to, a ne sam broj godina provedenih u školi, trebalo bi da bude prava mjera svake obrazovne reforme.
