Ni minsko polje im nije prepreka: Hrabrost i plemenitost odlika pripadnika gorskih službi širom RS

14.09.2021. | 08:34

Ni požari, ni surove zime, niti poplave ne mogu da stanu na put pripadnicima gorskih službi spasavanja širom Srpske, koji rizikujući svoje živote spasavaju građane koji zalutaju na planini pa čak i u minskom polju.

Da bi neko postao član gorskih službi treba da prođe obuke i položi ljetni i zimski početnički kurs, a zatim ljetni i zimski napredni kurs. Poznavanje određenih tehnika, korišćenje različitih tehničkih sprava, spuštanje i dizanje povrijeđenog samo su neke od aktivnosti kada se krene na surove i rizične terene.

Načelnik Gorske službe spasavanja stanice u Foči Nenad Ikonić za “Glas Srpske” objašnjava da nakon obuke slijedi stažiranje dvije do tri godine te polaganje pred komisijom Gorske službe spasavanja, nakon koje se dobija licenca i značka. Dodaje da se talenti mogu prepoznati još od malih nogu.

– U Foči imamo penjački klub u kojem već prepoznajemo dječake i djevojčice koji imaju afinitet da bi se bavili ovim i polako pravimo selekciju. Nikoga nije moguće natjerati da i po 15 sati provede hodajući da bi spasio nečiji život, to je jednostavno ljubav i način života – kazao je Ikonić.

Kako ističe, treninge održavaju na vještačkoj stijeni u zimskom periodu, a tokom ljeta prave određene stimulacije spasavanja povrijeđenog sa vrha Maglića i iz kotlina i kanjona koji su se u prošlosti pokazala opasnim. Ikonić dodaje da je ovaj posao jako rizičan u svakom pogledu i koliko god bili obučeni i spremni neke situacije nikada ne mogu predvidjeti.

– Svjesno ulazite u rizik da biste spasili nekoga ili, nažalost, da bi izvadili tijelo nastradalog. Osjećaj kada pronađete ljude žive ne može se riječima opisati. Smatram da je svakom čovjeku urođeno da pomaže – kazao je Ikonić, koji je dodao da imaju odličnu saradnju sa Helikopterskim servisom RS, jer gdje god ne mogu sami intervenisati od njih dobiju pomoć.

Načelnik Gorske službe spasavanja Republike Srpke Miro Kalem je rekao da teško dolaze do sredstava za održavanje obuka.

– Instruktori i sve ostalo se plaća. Slobodno mogu reći da smo u škripcu što se tiče i finansija i mlađeg kadra koji je neophodan – kazao je Kalem, koji je i načelnik Gorske službe spasavanja Jahorina.

Kako Kalem priča, u sjećanju mu je najdublje ostalo urezan trenutak kada su spasili mladića koji je prije nekoliko godina na Jahorini paraglajderom upao u minsko polje, a iako je izgubio obje noge, ostao je živ. Osjećaj kada su ga spasili ne može, kako kaže, da se opiše.

– Nas zovu kada je najgore i uvijek se nesebično odazivamo, sve akcije radimo besplatno, nismo tu radi finansijskih dobiti nego iz humanosti i bilo bi lijepo da se onda i društvo i sve institucije koje mogu da pomogu malo odgovornije ponašaju prema nama – kazao je Kalem. Da se osim spašavanja ljudskih života gorske službe bave i drugim aktivnostima poput obezbjeđivanja maratona, biciklističkih trka te planinarskih akcija, potvrdio je sekretar Gorske službe u Banjaluci Srđan Blagojević, koji dodaje da je atmosfera u timu jedna od najbitnijih stvari te da se spasilac mora posebno paziti.

– U spasavanju je jako važno da je spasilac najpreči. Prvo spasilac, njegov tim pa onda unesrećeni. Možda zvuči surovo, ali ako se povrijedi spasilac prilikom akcije, onda smo svi u još većem problemu – kazao je Blagojević.

Nježniji pol

Među pripadnicima gorskih službi spasavanja ima i žena, koje čine 20 odsto članstva. Njihove muške kolege kažu da su bez obzira na to što su nježniji pol njihove koleginice podjednako hrabre i odvažne u svim situacijama.