Nepokretan nakon teške nesreće: Trenutak nepažnje može da promijeni život iz korijena

16.08.2021. | 08:59

Mladi kada sjednu za volan vjeruju da im se ništa ne može desiti, ali je istina da posljedice, čak i manjih saobraćajnih nezgoda, mogu da promijene život iz korijena, započeo je priču paraplegičar Zoran Vujin koji na sve to želi da ukaže sopstvenim primjerom.

Vujin je u saobraćajnoj nezgodi 1998. godine teško povrijedio kičmu i vrat i od tada je nepokretan. Imao je 26 godina, ženu i sina od godinu i četiri mjeseca.

Želja mu je da sopstvenim primjerom upozori mlade, ali i druge vozače na opasnosti nepažljive vožnje, da im ukaže da treba da poštuju saobraćajna pravila, vežu pojas i smanje brzinu.

Nezgoda u kojoj je zadobio povrede vrata i kičme dogodila se u trenutku kada je, pokušavajući da izbjegne da udari drugo vozilo koje mu se našlo na putu, oštro skrenuo na drugu stranu kolovoza, proklizao i sletio s puta.

„Nisam imao ni veću ogrebotinu, čak ni automobil nije bio puno oštećen, ali u trenutku nezgode nisam bio vezan, odletio sam sa svog sjedišta bočno, nezgodno udario glavom i došlo je do teške povrede kičme”, rekao je Vujin Srni. Od udarca nije izgubio svijest, pa je tako dok je ležao na sjedištu shvatio da ne može se pomjeri.

Preplavili su ga osjećanja straha i jeze da je povrijedio kičmu, koja ga, kaže, nisu napustila ni narednih mjesec dana.

„Potrebno je mnogo vremena da čovjek prihvati da više ništa neće biti isto i da shvati da treba da bude srećan jer je živ, ali i da nađe načina kako da sa tim saznanjima nastavi dalje kroz život, koji će mu u mnogome zavisiti od pomoći drugih”, rekao je Vujin. Zdrav i pun energije, imao je velike planove za uspješan porodični i poslovni život.

Međutim, kako je istakao, trenutak je promijenio sve, i to drastično.

„Prvih mjesec dana nakon nezgode nisam mogao ništa, sem da trepćem i dišem. Trebalo mi je oko 20 dana da uspijem pomjeriti ruke, koje ni danas nisu sto odsto u funkciji zbog čega ne mogu samostalno da živim”, ispričao je Vujin. On je dodao da i danas ima velika ograničenja u kretanju, da bez tuđe pomoći ne može ni da iz kolica pređe na krevet, ni da se obuče, ili vozim auto koje je prilagođeno invalidima.

Ta ograničenja su ga spriječila da radi i ima poslovne obaveze, ali nisu da bude aktivan u udruženju paraplegičara i drugim organizacijama, u kojima je dao doprinos za poboljšanje položaja lica sa invaliditetom.

„Ljudi koji su zdravi jednostavno ne vide prepreke koje licima sa invaliditetom predstavljaju veliki problem da imaju normalan život, i na to stalno moramo ukazivati”, rekao je Vujin. Sve ove godine koje su prošle od saobraćajne nezgode, kaže, svjestan je da je nastradao zbog svoje greške, jer nije vezao sigurnosni pojas.

„Da sam ga vezao, zadržao bi me na sjedištu i sada bih vjerovatno bio zdrav. Na bježim od toga da sam pogriješio, iako je uzrok moje reakcije tada bio drugi učesnik u saobraćaju”, rekao je Vujin. Na život nakon svega što je doživio gleda drugačije.

„Mladima je teško objasniti ili ih ubijediti u bilo šta, jer misle da sve mogu. Ali, kada vide posljedice, koje može da uzrokuje trenutak nepažnje, onda to drugačije dožive”, rekao je Vujin.

Smatra da društvo mora da uloži sva potrebna sredstva u edukaciju mladih, koji su tek počeli ili tek treba da počnu da voze, da edukacija mora biti kontinuirana da bi imala efekta i promijenila svijest vozača da poštuju saobraćajna pravila, vežu pojas i smanje brzinu, jer su odgovorni za svoj ali i život drugih učesnika u saobraćaju.

Vršilac dužnosti zamjenika direktora Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske Milija Radović rekao je ranije Srni da su istraživanja pokazala da su, pored neiskustva, agresivnost i svjesno nepoštovanje propisa najčešći uzorci saobraćajnih nezgoda kod mladih vozača, odnosno vozača od 18 do 30 godina starosti. On je upozorio i na porast broja lica koja upravljaju automobilom prije položenog vozačkog ispita.