Narodnooslobodilački pokret (1941-1945) – Partizanski otpor protiv nacističke okupacije
06.11.2025. | 06:52Narodnooslobodilački pokret (NOP) je bio najveći antifašistički pokret u Jugoslaviji za vrijeme Drugog svjetskog rata. Pokret je organizovala i predvodila Komunistička partija Jugoslavije.
Oružanu silu Narodnooslobodilačkog pokreta predstavljali su Narodnooslobodilački partizanski odredi (NOP odredi), stvarani tokom ljeta 1941. godine. Tokom 1942. godine stvorena je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije, koja je marta 1945. prerasla u Jugoslovensku armiju.
Kao neposredni organi Narodnooslobodilačkog pokreta stvarani su, već tokom ljeta 1941. godine, Narodnooslobodilački odbori, koji su predstavljali prve organe „narodne vlasti“. Oni su bili organizovani kao seoski, mjesni, rejonski, gradski, opštinski, okružni, pokrajinski ili oblasni i imali su zadatak da pomažu iz pozadine Narodnooslobodilačku borbu.
Pored Narodnoosolobodilačkih odbora u okviru NOP-a su stvarane i druge masovne antifašističke organizacije, poput Antifašističkog fronta žena (AFŽ), Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ) i Saveza pionira Jugoslavije.
Narodnooslobodilački pokret je za razliku od drugih pokreta u Jugoslaviji, tokom Drugog svjetskog rata, uspio da okupi pripadnike svih naroda: Srbe, Hrvate, Slovence, Muslimane, Crnogorce i Makedonce, kao i pripadnike svih nacionalnih manjina u Jugoslaviji: Mađare, Albance, Italijane, Slovake, pa čak i Nijemce.
FOTO: ARHIVA
Jedan od ciljeva Narodnooslobodilačkog pokreta bio je i stvaranje nove države – Nove Jugoslavije, koja bi počivala na nacionalnom i socijalnom jedinstvu. Na taj način se ostvarivao i dio programa Komunističke partije Jugoslavije, koji se odnosio na izvođenje socijalističke revolucije. Ovi planovi su se posebno odvijali na oslobođenim teritorijama tzv. „Partizanskim republikama“ (Užička republika, Drvarska republika, Bihaćka republika i dr.) gde je stanovništvo moglo u praksi da vidi efikasnost rada narodnooslobodilačkih odbora i stvaranje države socijalne pravde.
Narodnooslobodilački pokret se razvijao na čitavom području Jugoslavije, kao i na dijelovima okolnih zemalja sa većinskim jugoslovenskim stanovništvom. Glavni protivnici NOP-a su bili strani okupatori (Njemci, Italijani, Bugari i Mađari), kao i „domaći izdajnici“ – kvinsliške organizacije koje su sarađivale s okupatorom: Nezavisna Država Hrvatska (ustaše i domobrani), režim Milana Nedića u Srbiji (Srpska državna straža), Bijela garda u Sloveniji, režim Sekule Drljevića u Crnoj Gori, četnici Koste Pećanca, Balisti, Ljotićev „Zbor“ i dr. Pored čistokvinsliških organizacija pripadnici NOP-a su bili i u sukobu s četnicima Draže Mihailovića, koji su od strane Saveznika bili priznati kao Jugoslovenska vojska u otadžbini. Pokret je vodio dosljednu borbu i protiv širenja međunacionalne mržnje i masovnih progona i pokolja stanovništva, što mu je donijelo veliku narodnu podršku.
Narodnooslobodilački pokret je 1943. godine dobio podršku Saveznika, koji su uskratili dotadašnju podršku četnicima. Poslije toga je došlo, na nagovor Saveznika, do stvaranja sporazuma sa Jugoslovenskom vladom u izbjeglištvu, koja je i sama priznala NOP. Na osnovu tih sporazuma došlo je, 7. marta 1945. godine, do stvaranja Demokratske Federativne Jugoslavije.
Ovaj edukativni članak je pripremljen u okviru projekta „Putevima srpskog nasljeđa“ koji podržava Kabinet predsjednike Republike Srpske. Svi članci objavljeni u okviru navedenog projekta predstavljaju isključivo stavove i mišljenja Udruženja za razvoj seoskog turizma koje sprovodi projekat.
