Mladi love brzu zaradu: Evo kome više nisu mamac more i veće plate FOTO

Dragan Milošević | BL Portal

09.06.2026. | 08:12

Ljeto je tek počelo, a telefoni banjalučkih ugostitelja već zvone zbog istog problema. Radnici ponovo odlaze na sezonu. Konobari, šankeri, kuvari i pomoćno osoblje pakuju kofere za hrvatsko primorje i Crnu Goru, gdje ih čekaju plate koje domaći poslodavci teško mogu pratiti.

Iako je situacija u ugostiteljstvu Republike Srpske danas bolja nego prije nekoliko godina, sezonski rad u Dubrovniku, Budvi ili na hrvatskim ostrvima za mnoge mlade ljude i dalje predstavlja najbrži način da za nekoliko mjeseci zarade ono što bi ovdje skupljali tokom cijele godine.

Kurtinović: Dobar konobar može ovdje da zaradi preko 3.000 KM

Goran Kurtinović, poznati banjalučki ugostitelj i član Upravnog odbora Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma RS „Horeka“, kaže za BL portal da će i ovog ljeta veliki broj radnika otići na sezonu, ali da je struktura onih koji odlaze danas ipak drugačija.

„Većinom odlaze mlađi radnici, dok oni što su porodični ostaju. Njima znači kontinuiran rad. Mogu dizati kredite, imati stalno zaposlenje, dok to omladina uopšte niti gleda, niti cijeni“, objašnjava Kurtinović.

Prema njegovim riječima, jedan od najvećih problema domaćeg tržišta rada jesu neformalna primanja i činjenica da veliki dio zarade radnici dobijaju „na ruke“, što ih dugoročno ostavlja bez sigurnosti.

„Neformalna primanja su jedan od glavnih razloga. Nekako se mora naći način da veće plate budu preko računa, da kreditna sposobnost radnika bude što bolja, te da bi kućenjem mogli da planiraju svoju budućnost ovdje. Veliki udio neformalnih primanja u svim sektorima jeste glavni problem radnika trenutno“, ističe Kurtinović.

Dodaje da kvalitetan ugostiteljski radnik i u Banjaluci može dobro da zaradi, posebno tokom ljetne sezone prepune svadbi, koncerata i raznih događaja.

„Dobar konobar ako želi da radi može i ovdje da zaradi preko 3.000 KM mjesečno. I opet je tu, sa svojom porodicom, sa svojim ljudima“, kaže on.

Plate od nekoliko hiljada evra i dalje su najjači mamac

Ipak, brojke sa Jadrana i dalje su teško dostižne za domaće ugostitelje.

„Za razliku od nas, dole pružaju više. Oni daju osnovnu platu, bez bakšiša, od 1.500 do 2.500 evra, zavisno od stepena obučenosti konobara. To je ono što je konobarima zagarantovano, što je daleko više nego što je zagarantovano kod nas. To je neki mamac koji njih privlači dole“, navodi Kurtinović za BL portal.

Ali sezonski rad, dodaje, nije uvijek onakav kakvim ga mnogi zamišljaju dok gledaju oglase po društvenim mrežama.

„Otprilike, polovina ni to ne dobije. Vlasnici i tamo se nadaju da će sezona biti uspješna, a ako se to ne desi, onda radnicima smanjuju platu. Polovina se vrati razočarano, a polovina uspije“, kaže on.

„Ako ti nećeš, ima ko hoće“ više ne prolazi

Da sezonski rad ipak mnogima predstavlja priliku za ozbiljnu zaradu potvrđuje i Aleksandra K. iz Banjaluke, koja je šest mjeseci radila u Dubrovniku.

„Što se tiče zarade, ona je dobra. Možete da zaradite od 1.500 do preko 2.000 evra mjesečno bez bakšiša, što, ukoliko ne plaćate smještaj i hranu, znači da donosite dobru zaradu kući“, priča Aleksandra za BL portal.

Kaže da procedura odlaska djeluje komplikovano samo prvi put.

„Firma vam objasni šta vam od papira sve treba, vi te papire povadite u institucijama i to je to“, navodi ona.

Ipak, smatra da je najveća promjena to što radnici danas konačno imaju izbor i više ne moraju pristajati na loše uslove rada samo zato što nemaju alternativu.

„Mogućnost da osoba zaradi veći novac za kratko vrijeme, a da ne mora ostati ovdje i slušati od poslodavca ‘ako ti nećeš, ima ko hoće’, jeste jedna pozitivna stvar. Napokon ljudi mogu zaraditi novac za normalan život. To je skroz ok. Kome od ugostitelja smeta što im ljudi idu na sezonu, neka im daju bolje plate i bolju priliku“, poručuje Aleksandra.

Bez sistemskih promjena nema ni zadržavanja radnika

Kurtinović smatra da problem odlaska radnika nije moguće riješiti samo povećanjem plata, već ozbiljnim promjenama u cijelom sektoru.

Kao ključna pitanja izdvaja legalno prijavljivanje punih primanja, edukaciju kadrova i jasno definisan sistem napredovanja.

„To bi bio neki novi zamah u ugostiteljskom sektoru, što bi se isplatilo u vidu većih primanja radnika. Postojali bi klasifikovani radnici različitog stepena znanja, što bi značilo da bi radom i znanjem bili vidljivi i vrednovani“, kaže on.

Dodaje da ugostiteljstvu nedostaje ozbiljan model stvaranja novih kadrova koji bi u ovom poslu ostajali godinama, a ne samo do prve prilike za odlazak.

„Kao prvo, neformalna primanja, veći stepen odgovornosti prema poslu, i kao treće trebalo bi da nađemo način da obučavamo novu radnu snagu koja bi ostala duži vremenski period u ugostiteljstvu“, zaključuje Kurtinović.