Mladi inženjer iz Maslovara izabrao farmu: “Ne zavisim od izbora, već od svog rada” VIDEO

28.04.2026. | 19:06

Dok većina njegovih vršnjaka traži posao u kancelarijama ili odlazi u inostranstvo, Darko Stanković iz Maslovara kod Kotor Varoša dan počinje i završava u štali. Mužnja krava na svakih 12 sati, neprospavane noći i stalna briga o stadu njegova su svakodnevica, ali i izbor

Sa suprugom Radom i dvjema kćerkicama živi na selu, gdje porodica i posao idu ruku pod ruku.

“Iz štale izlazim u devet uveče. Ako su krave steone, obilazim ih tokom noći na svakih sat ili dva”, kaže ovaj tridesetdvogodišnji inženjer poljoprivrede.

Diplomirao je u Banjaluci 2016. godine, a potom i magistrirao ekonomiju i ruralni razvoj. Radio je kao pripravnik u opštini i potom u ribnjaku u Šipragama, ali je, uprkos obrazovanju, odlučio da se vrati selu.

“Volim poljoprivredu i za to sam se školovao. Nakon brojnih konkursa na koje sam se prijavljivao, shvatio sam da danas često više vrijedi članska karta partije nego diploma, bez obzira na uspjeh. Nisam želio da budem dio toga. Htio sam da radim kod svoje kuće, na svom gazdinstvu, i da platu zarađujem bez pritisaka i ucjena”, objašnjava.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mondo BiH (@mondo_bih)

“Kad nam je novac najpotrebniji, tada ga nema. Tada ulazimo u kredite, a krediti nose kamate. Podsticaji na kraju stignu, ali tek kada smo već sve završili i zadužili se. To nam stvara veliki problem, ali uprkos svemu opet sam zadovoljan”.

Uz pomoć projekta Ministarstva poljoprivrede pokrenuo je farmu. Danas ima šest krava i jedno june, a dnevno proizvede oko 80 litara mlijeka. Ipak, ovaj posao daleko je od lakog. Odlazak na odmor gotovo je nemoguć.

“Mogu otići negdje na jedan dan, ali 10 ili 15 dana — to je trenutno neizvodivo”, kaže Stanković.

Najveći problem, ističe, nisu samo naporan rad i odricanja, već nestabilni uslovi na tržištu. Otkupna cijena mlijeka pada, troškovi rastu, a podsticaji kasne.

“Kad nam je novac najpotrebniji, tada ga nema. Tada ulazimo u kredite, a krediti nose kamate. Podsticaji na kraju stignu, ali tek kada smo već sve završili i zadužili se. To nam stvara veliki problem, ali uprkos svemu opet sam zadovoljan”,kaže Darko.

Nakon nedavnih protesta mljekara u Srpskoj, dogovoreno je povećanje premije po litru mlijeka sa 28 na 30 feninga, te podsticaji do 500 KM po muznom grlu. Ipak, proizvođači smatraju da to nije dovoljno.

Zbog svega toga, Darko sve više okreće prodaju na kućnom pragu, gdje je zarada sigurnija.”Mlijeko prodajemo po dvije marke, sir po 12, uskoro možda 14. To je isplativije nego davati mljekarama”, kaže on.

U njegovom kraju, dodaje, na oko hiljadu domaćinstava ima tek petnaestak krava, pa kupaca ne nedostaje.

Iako bi prerada mlijeka donijela veću zaradu, za to trenutno nema uslova.

“Za sir treba oprema i vrijeme. Imamo malu djecu i ne stižemo sve”, objašnjava on.

U svemu mu pomaže supruga Rada, koja je, kaže, navikla na život na selu.

“Živjela sam u Banjaluci nekoliko godina, ali smo se vratili. Zadovoljni smo. Bilo bi lakše kada bi postojali projekti za nabavku opreme, da možemo ozbiljnije proizvoditi sir”, kaže ona za Mondo.

Uprkos svim izazovima, Stankovići ne razmišljaju o odlasku.

“Ovdje imamo mir i ovdje je lijepo. Volimo selo, poljoprivredu i životinje. Ne vjerujem da je život u inostranstvu onakav kakvim ga mnogi predstavljaju. Moj cilj je da ne budem odvojen od porodice, zato sam odlučio da ostanem”, poručuje Stanković.