Milankovićev recept: Sve što niste znali o siru i kajmaku

Za domaći sir se oduvijek pitalo od koga je, a sad kupci sve češće pitaju – ima li onog od Milankovića? Za to je, naravno, zaslužan kvalitet i domaća receptura, ali i gazda Dalibor koji, priča se u njegovoj mini sirani u Palačkovcima kraj Prnjavora, baš i nije „klasični“ gazda.

Dalibor Milanković je, zapravo, bio i ostao entuzijasta koji priču o sirani svaki dan živi i svaki dan, rame uz rame, radi sa svojih osam zaposlenih. Je li to razlog što za njegove proizvode zna čitava Krajina? Vjerovatno jeste, ali ih ima još.

„Ukrinski kraj je oduvijek poznat po siru i kajmaku koji su pravile i moja baka i majka. Stara receptura u spoju sa modernim tehnologijama dala je pravi rezultat – kvalitetan sir i kajmak čiji su ukus kupci odmah prepoznali. Prisutni smo u  banjalučkoj, dobojskoj i bijeljinskoj regiji, a trenutno razvijamo i tržište u tuzlanskom kantonu“, kaže Dalibor.

Ali ni to nije sve. Tajna dobrog sira, otkriva Dalibor, leži u dobrom mlijeku, a ono u siranu Milanković svako jutro stiže svježe i to od njegovih provjerenih tridesetak kooperanata čije krave, zamislite, slobodno pasu, baš kao nekad. U tome je prednost mini sirana koje sarađuju sa „mini-farmerima“.

„Prvo mlijeko stiglo nam je od komšija iz Palačkovaca. Zatim smo prešli i u Smrtiće, Šibovsku, Štrpce. U pitanju su farmeri koji imaju po pet, 10, 15 krava i praktikuju slobodan sistem držanja sa velikim udjelom boravka krava na paši, što znači i minimalni udio koncentrata u njihovoj ishrani. To znači da krave borave na suncu koje je izuzetno važno za kvalitet mlijeka“, objašnjava Dalibor.
Pošto svakog kooperanta zna „u glavu“ i može da isprati kompletan put od štale do gotovog proizvoda, Dalibor im daje i veću otkupnu cijenu, a mnogima je obezbijedio i dodatnu opremu i savremene mašine. Mnogi bi da pređu kod njega, kad proširi kapacitete.

„Mjesečno se preradi oko 35.000 litara mlijeka. Stalno radimo na animiranju novih kooperanata i osmišljavanju sistema za podršku proširenju stada kod postojećih. Naši proizvodi zaista odlično idu, jer smo prije svega radili na imidžu, a mnogo manje na unapređenju prodaje. Ipak, prepoznali su nas i neki restorani, poput Banje Kulaši i Vrućica, Stare Ade, a Fortuna city u Prnjavoru nas je i brendirala i na to smo ponosni“, kaže Dalibor koji ima još jednu pasiju – bavi se i uzgojem domaćeg paradajza koji plasira na lokalnom tržištu. Kažu da je i on odličan.

Zato ne čudi što su i na njega ponosni. Od lokalnih vlasti dobio je priznanje za ono što radi i često ga, kaže, promovišu i „lajkuju“.
Što je još važnije, „lajkuju“ ga i kod kuće – ćerka studentkinja i sin srednjoškolac uključeni su u posao onoliko koliko stignu nakon učenja, svjesni da i od Dalibora i njegove neumorne ekipe imaju šta da nauče.
Jeste li znali?
Prema narodnom vjerovanju, kajmak je porijeklom iz Turske. Riječ kajmak na turskom znači “topiti”. Zanimljivo je da se na istoku koristi kao slatkiš, najčešće sa medom i drugim desertima.
Kada i kako je kajmak krenuo da se pravi u dolini Ukrine, niko tačno ne zna.
“Ono što sigurno znamo je da su naše bake, koristeći prirodna bogatstva svoga kraja, domaće mlijeko i iskustvo u pravljenju “bjeline”, stvorile nadaleko poznati ukrinski kajmak. Naše je bilo samo da ga sačuvamo, proizvedemo u skladu sa savremenim tehnologijama i da vam ga ponudimo”, kaže Dalibor iz čije sirane izlazi mladi i zreli ukrinski kajmak.
Pa koji da odaberemo? Ma, oba.
Priča je realizovana u sklopu promotivne akcije BL portala kojom predstavljamo male preduzetnike. Budite više od vijesti

Ostavite komentar: