Kuda odlaze punoljetni iz Doma “Rada Vranješević”: Ovako izgleda osamostaljivanje FOTO

Dragan Milošević | BL Portal

30.09.2026. | 09:21 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Izlazak iz ustanove socijalne zaštite i prelazak u samostalan život jedan je od najosjetljivijih trenutaka za mlade bez roditeljskog staranja. Punoljetstvo formalno donosi status odrasle osobe, ali u praksi to ne znači da je svaka mlada osoba u tom trenutku u potpunosti spremna da se sama nosi sa svim životnim izazovima.

Iz Dječijeg doma „Rada Vranješević“ u Banjaluci za BL Portal pojašnjavaju kako izgleda proces оsamostaljivanjа, šta čeka mlade po sticanju punoljetstva i na koji način ustanova i nakon formalnog izlaska ostaje njihova trajna podrška.

Trenutno deset punoljetnih stanara: Od stambene jedinice do fakulteta

U Dječijem domu „Rada Vranješević“ trenutno boravi 10 mladih koji su punoljetni. Od tog broja, troje studenata koristi posebnu uslugu „Stanovanje uz podršku“, dok preostali borave u vaspitnoj grupi za оsamostaljenje:

„Usluga stanovanje uz podršku omogućava mladima koji se pripremaju za samostalan život da dodatno unaprijede lične sposobnosti i brigu o sebi kroz dvogodišnji period boravka u stambenoj jedinici koja je izdvojena u odnosu na sam Dom“, navode iz ove ustanove.

Svrha ove usluge, koja je dostupna mladima od 18 do 26 godina, jeste pružanje dodatne psiho-socijalne pomoći, podrška u sticanju samostalnosti, preuzimanju radnih obaveza i integraciji u društvenu zajednicu. Ukoliko po sticanju punoljetstva nastave školovanje, mladi ostvaruju pravo na boravak u Dječijem domu do završetka studija, a najkasnije do 26. godine života.

Priprema za život: Od kuvanja i računa do traženja posla

Proces osamostaljivanja ne počinje preko noći. Mladi prije izlaska iz ustanove prolaze kroz specifičan program vaspitne grupe u kojem se uče osnovnim životnim vještinama, poput kuvanja, pranja veša i otvaranja bankovnih računa, do plaćanja računa, racionalnog raspolaganja novcem i traženja posla.

Iz Dječijeg doma ističu da niko ne napušta ustanovu bez prethodne pripreme.

„Za svako dijete izrađuje se individualni plan izlaska, u skladu sa njegovim potrebama, sposobnostima i obrazovanjem. Zajedno sa centrima za socijalni rad i lokalnom zajednicom u kojoj mladi nastavljaju život, uglavnom uspijevamo doći do poslodavaca, kako u privatnom tako i u javnom sektoru, kako bi im se obezbijedio posao i osnovni egzistencijalni uslovi“, ističu iz Doma za BL portal.

​Ipak, dodaju da je ishod individualan. Dok pojedini mladi postižu zapažene rezultate na fakultetima, u sportu ili društvenom životu, drugi se teže snalaze, često mijenjaju poslove i teže održavaju egzistencijalnu sigurnost.

Individualni pristup: Punoletstvo ne znači automatsku potpunu samostalnost

U ustanovi borave djeca i mladi sa različitim intelektualnim, razvojnim i zdravstvenim potrebama. Zbog toga se uspeh i ciljevi posmatraju spram mogućnosti svakog pojedinca.

Za nekoga je cilj fakultetsko obrazovanje i potpuno samostalan život, za druge srednjoškolsko obrazovanje i stabilno zaposlenje.

Za djecu sa višestrukim ili intelektualnim teškoćama cilj je razvoj funkcionalnih sposobnosti i najveći mogući stepen samostalnosti uz dugoročnu podršku.

Veza koja ne prestaje izlaskom iz Doma

Iako formalne obaveze ustanove u određenim segmentima prestaju, emotivna i ljudska podrška vaspitača ostaje trajna. Vaspitači i zaposleni u Dječijem domu godinama ostaju u kontaktu sa bivšim štićenicima.

„Kada bivši korisnik pozove svog nekadašnjeg vaspitača na svoje vjenčanje, krštenje djeteta ili ga izabere za kuma, tada je jasno da odnos izgrađen u Domu nije završio danom izlaska iz ustanove. To govori da je odnos između djeteta i vaspitača često mnogo dublji od formalnog“, zaključuju u JU Dom „Rada Vranješević“.