Izbjegnite nemir i svađe: Evo šta sutra nikako ne valja raditi

16.01.2026. | 22:58

Srpska pravoslavna crkva sutra, 17. januara po gregorijanskom kalendaru, obilježava praznik Svetog Jevstatija Srpskog, jednog od najznačajnijih srpskih arhiepiskopa iz 13. vijeka. Riječ je o svetitelju koji ima duboko ukorijenjeno mjesto u crkvenoj istoriji Srbije, ali i u duhovnom pamćenju naroda, iako se njegova slava danas obilježava tiše nego što zaslužuje.

Sveti Jevstatije Prvi rođen je u Budimljanskoj župi. Kao mladić se zamonašio u Zeti, a zatim je kao monah obišao Svetu zemlju. Na povratku se zadržao u manastiru Hilandar, gdje se istakao podvižničkim životom i vrlinama, zbog čega je kasnije izabran za igumana. Upravo tamo stekao je ugled čovjeka izuzetne duhovne snage, razboritosti i skromnosti.

Iako protiv svoje volje, izabran je najprije za episkopa zetskog, a potom i za arhiepiskopa srpskog, šestog po redu. U istoriji je ostao upamćen ne samo kao crkveni poglavar, već i kao vješt diplomata. Predanje bilježi da je imao važnu ulogu u smjeni na srpskom prestolu na Saboru u Deževu 1282. godine, kada je kralj Dragutin predao vlast svom bratu Milutinu.

Sveti Jevstatije Srpski je najprije bio sahranjen u Žiči, ali su njegove mošti kasnije, nakon čudesnih događaja na grobu, prenijete u Pećku patrijaršiju, gdje se i danas poštuju. Njegovo ime vezuje se i za crkvu Svetog Jevstatija u Trepči na Kosovu, koja se pominje i u narodnoj epici zajedno sa Đurđevim stupovima.

Upravljajući Hilandarom, Jevstatije je živio strogo asketski, a darove koje je dobijao od velikaša i vladara nije zadržavao za sebe. Sve je dijelio siromašnima, udovicama i siročadi. Zbog takvog života stekao je poštovanje i monaha i naroda, ali i vladara koji su mu se obraćali za savjet.

Pred smrt, po predanju, izgovorio je riječi koje se i danas citiraju kao primjer smirenja i vjere:

– Ti znaš kraj svačijeg života, Bože bogova i Gospode gospoda, u ruke Tvoje predajem duh moj.

Šta se na ovaj dan ne radi

U narodnom vjerovanju, na praznik Svetog Jevstatija Srpskog trebalo bi izbjegavati teške fizičke poslove, naročito radove u polju. Još važnije od toga, smatra se da se na ovaj dan ne smije biti ljut, prijek, nervozan niti ulaziti u svađe i rasprave. Vjeruje se da se svaka izgovorena teška riječ tog dana vraća onome ko je izgovori.

Ovaj praznik nosi poruku smirenja, uzdržanosti i podsjećanja da se snaga ne pokazuje vikom, već strpljenjem i vjerom. Upravo to je, po predanju, bila najveća vrlina Svetog Jevstatija Srpskog.