Ispoštujte običaje: Evo kako treba da izgleda trpeza na Malu Gospojinu
20.09.2025. | 11:31U srpskom narodu 21. septembar ima posebno mjesto – na ovaj dan proslavljamo Malu Gospojinu, praznik koji slavi rođenje Presvete Bogorodice, Majke Gospodnje. Za vjernike, ovo je dan nade i svjetlosti, početak puta koji vodi ka spasenju čovječanstva kroz rođenje Isusa Hrista.
Tradicija nalaže poseban tretman, ali mnogi se pitaju: da li se na Malu Gospojinu posti i kako treba da izgleda trpeza?
Da li se posti na Malu Gospojinu?
Za razliku od velikih postova, Mala Gospojina nije strogi posni praznik. U narodu se vjeruje da se na ovaj dan ne posti, osim ako datum ne padne u srijedu ili petak, kada pravila crkve nalažu post na vodi.
Ove godine, budući da Mala Gospojina pada u nedjelju, pravilo je jasno – trpeza može biti mrsna i raskošna, u duhu praznične radosti i okupljanja porodice. Dan je to kada se, više nego ikada, slavi život, porodica i zahvalnost Majci Božjoj.
Običaji i tradicija
Mala Gospojina u srpskom narodu nosi i simboliku kraja ljeta i početka jeseni. Vjerovalo se da priroda tog dana počinje da se sprema za zimu – da polako uzima zimsko ruho, a ljudi, poštujući prirodni ritam, ne rade teške poslove u polju.
Na ovaj dan porodice su se okupljale oko trpeze i molitve, a posebno su svjetkovale žene i djevojke. Vjernici odlaze u crkvu, pale svijeće i upućuju molitve Presvetoj Bogorodici, zaštitnici žena i djece. Narod vjeruje da djeca rođena na Malu Gospojinu imaju poseban blagoslov i zaštitu Majke Božije.
Trpeza na Malu Gospojinu
Na Malu Gospojinu običaji nalažu da ništa iz kuće ne treba davati van doma, kako sreća ne bi izašla. Trpeza je bogata, sa raznovrsnim jelima, i predstavlja simbol zajedništva i radosti. U mnogim porodicama, posebno onima koje Malu Gospojinu slave kao krsnu slavu, jela su pripremljena s pažnjom i poštovanjem prema tradiciji – meso, domaći kolači, sezonsko povrće i sve ono što simbolizuje obilje i blagoslov doma.
Iako vrijeme prolazi, običaji Malog Gospojinskog dana ostaju živi u srcima naroda. Okupljanje porodice, molitva i poštovanje svetkovine prenose se s generacije na generaciju. Danas, dok mnogi biraju da posjete crkvu ili pripreme svečanu trpezu kod kuće, suština praznika ostaje ista – radost, nada i zahvalnost za dar života.
