Ispisuje istoriju pravoslavne crkve: Patrijarh Porfirije pet godina na čelu SPC

18.02.2026. | 11:02

Na današnji dan prije pet godina Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve /SPC/ na zasjedanju u Hramu Svetog Save u Beogradu izabrao je mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija za patrijarha srpskog.

Zvona na Hramu Svetog Save na Vračaru oglasila su se nekoliko minuta prije 16.00 časova označavajući da je izabran 46. patrijarh srpski.

Svečani čin ustoličenja novoizabranog patrijarha srpskog Porfirija započeo je 19. februara 2021. godine Svetom arhijerejskom liturgijom u Svetoarhangelskom sabornom hramu u Beogradu, saopšteno je na sajtu SPC.

NJegova svetost patrijarh srpski Porfirije, od izbornog Sabora, preko ustoličenja, bogosluženja, kanonskih posjeta eparhijama SPC, susreta sa najvažnijim ličnostima iz zemlje i svijeta, dobrotvornih aktivnosti, intervjua do arhipastirskih obraćanja, već pet godina ispisuje istoriju SPC.

NJegova svetost patrijarh srpski Porfirije /Perić/ rođen je 22. jula 1961. godine u Bečeju od oca Radivoja i majke Radojke, a na krštenju je dobio ime Prvoslav.

Osnovnu školu je završio u Čurugu, a Gimnaziju “Jovan Jovanović Zmaj” u Novom Sadu 1980. godine.

Zamonašen je po činu male shime od svog duhovnog oca, tada jeromonaha Irineja, sadašnjeg episkopa bačkog, u manastiru Visoki Dečani na Tominu nedjelju 28. aprila 1986. godine.

Diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1987. godine.

Tadašnji episkop raško-prizrenski, a potonji patrijarh srpski Pavle rukopoložio ga je 8. juna 1987. godine u Manastiru Svete Trojice u Mušutištu u čin jerođakona.

Postdiplomske studije je pohađao na Bogoslovskom fakultetu Nacionalnog i kapodistrijskog univerziteta u Atini od 1987. do 1990. godine.

U čin jeromonaha rukopoložio ga je episkop bački Irinej 21. novembra 1990. godine, na Aranđelovdan u Manastiru Svetih arhangela u Kovilju, kada je postavljen za igumana te svete obitelji, koja je doživjela svoj preporod.

Na redovnom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC u Beogradu, održanom 14. maja 1999. godine, izabran je za episkopa jegarskog-vikara episkopa bačkog.

Hirotonisao ga je patrijarh srpski Pavle u novosadskoj Sabornoj crkvi 13. juna 1999. godine.

Doktorirao je 2004. godine na Bogoslovskom fakultetu Nacionalnog i kapodistrijskog univerziteta u Atini, odbranivši disertaciju o temi “Mogućnost poznanja Boga kod apostola Pavla po tumačenju Svetog Jovana Zlatoustog”.

Od 2004. godine, kada je izabran za docenta, zaposlen je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je naslijedio čuvenog akademika Vladetu Jerotića.

Sveti arhijerejski sabor mu je 2010. godine povjerio da utemelji svešteničku službu u Vojsci Srbije.

Na redovnom majskom zasjedanju 2014. godine, Sveti arhijerejski sabor SPC ga je izabrao za mitropolita Eparhije zagrebačko–ljubljanske.

Za patrijarha srpskog izabran je na zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC 18. februara 2021. godine, a ustoličen dan kasnije 19. februara.