Humanost bez granica: Miodrag Živanović iz Gradiške krv darovao 135 puta i ne planira stati

29.03.2026. | 22:32

Već 34 godine svaka tri mjeseca Miodrag Živanović (52) iz Gradiške daruje ono najdragocjenije – krv, pa je tako do sada na listu darovanja upisao 135 poklanjanja tečnosti koja život znači, a kako kaže, s ovim humanim činom ne planira stati, već želi doći do blizu 200 darovanja.

Kako govori u razgovoru za “Nezavisne novine“, krv je prvi put darovao davne 1992, kada je imao samo 18 godina.

“Tada je moj otac počeo davati, a sa njim sam i ja počeo. Zatim se ta tradicija nastavila i moj brat je počeo davati. Tako da smo mi u porodici svi davaoci ili smo bili davaoci. Naime, otac je u 62. godini počeo davati krv i davao je do 76, jer tad nije bilo zakonske regulative do kada se može davati. On je dao 28 puta. Nažalost, otac je preminuo, a ja i brat smo nastavili”, kaže Živanović.

Prema njegovim riječima, do sada su kao porodica krv darovali 222 puta.

Navika koja traje cijeli život

“Ja krv darujem svaka tri mjeseca, tačno u dan. Kod mene je to već navika. Brat je dao 50 puta krv. Sad sam i ženu uključio, tako da je ona pet puta dala krv”, kaže on i dodaje, dok se priprema da daruje krv 136. put ovih dana, da planira davati ovu dragocjenu tečnost sve do 65. godine.

Motivaciju za besprekidno darovanje krvi, između ostalog, Miodrag pronalazi i u samoj rečenici da je krv upravo tečnost koja život znači.

Motivacija: Spasiti makar jedan život

“Ja bih bio najbogatiji čovjek kada bih znao da sam samo jedan život spasio na ovom svijetu darovanjem krvi. Jedna doza krvi može spasti do tri života. Ali bih ja bio najbogatiji i najsrećniji čovjek kada bih znao da je moja krv samo jednom čovjeku spasila život”, ističe on.

Pričajući , Živanović se prisjetio i prvog darovanja krvi.

“Prvi put kad sam dao krv, to je bilo na zahtjev jednog mog komšije. Žena je trebala na operaciju i trebala joj je krv. Ja sam tu krv darovao i sad razmišljam, da li je ta moja baš krv otišla toj ženi?! Ta žena sad ima 87 godina. Ona je i dan-danas živa”, priča nam Miodrag razmišljajući da li ga upravo ta situacija i primjer čine najsrećnijim i najbogatijim čovjekom.

Kako je sve počelo 1992. godine

Za Miodraga u Gradišci, ako ne svi, onda mnogi znaju, što zbog fotografija, jer objektivom bilježi ljude i trenutke, što zbog upravo ovog humanog puta kojim korača.

Kako kaže, ljudi ga sreću, pitaju i čestitaju.

“U Gradišci je sada u toku osnivanje udruženja dobrovoljnih davalaca krvi, da se formalno registruje. Oni su mene već istakli kao jednog od glavnih ljudi u tom udruženju. Gradiška je mali grad, kad me sretnu, ljudi na ulici uvijek kažu ‘Vidjeli smo vas u medijima, super je. Pročitali smo na Facebooku, super je.’ Ljudi me sretnu, kažu: ‘Koliko je bilo zadnji put.’ Mala je sredina i veoma su ljudi zahvalni na tome”, ističe Živanović.

Prema njegovim riječima, sem što daruje krv, radi i na promociji da se drugi uključe i poklone dio svoga za druge, a imao je i poruku za sve.

Poruka svima: 15 minuta može spasiti život

“Ne mora čovjek davati krv cijeli život, ali barem jedanput dajte da imate taj osjećaj da ste nekome pomogli. Vaših 15 minuta vremena nekome može spasiti život. Odvojite tih 15 minuta, otiđite radi sebe, jer ta krv se analizira tamo. Saznaćete koja ste krvna grupa, imaćete osjećaj da ste nekome pomogli. To uopšte ne boli, ne ostavlja nikakvog traga”, ističe on i dodaje da tih 15 minuta svako ima, posebno mladi.

“Nemojte otići na tu kafu, otiđite, dajte krv, pomozite nekome. Ja vjerujem da će se svi osjećati bolje”, zaključuje Miodrag u razgovoru za “Nezavisne novine“.