Građani nose breme strepnje do kraja života: Umrijeti u Bosni i Hercegovini – prisiljeni luksuz

O minimalnim penzijama od 382 konvertibilne marke da i ne govorimo. Upravo ti najugroženiji među nama nose breme strepnje do kraja života. Naime, brojni prenzioneri u Bosni i Hercegovini nemaju osiguranu bezbrižnu starost. Naprotiv, primorani su jesen svog života provoditi u grču svakodnevne borbe za golu egzistenciju i s mislima o još jednom ogromnom trošku, sahrani.

Jer, apsurd življenja u Bosni i Hercegovini leži u groznoj činjenici da građani ove države nisu dočekali svoj mir nakon što zauvijek zatvore oči, već umiru s tegobnom i mučnom posljednjom mišlju, a ta je od čega će ih njihovi najmiliji sahraniti.

I dok u uređenim zemljama građani mogu kupiti i pripremiti grobno mjesto, mnogim stanovnicima Bosne i Hercegovine taj izdatak je neizvodiv. Jednostavno, cijene grobnih mjesta u Bosni i Hercegovini su preskupe, kako prenosi portal osmrtnicama.ba. Naprimjer, za dvojno grobno mjesto na mostarskom gradskom groblju Sutina potrebno je izdvojiti 2.400 KM. Bez nadgrobnog spomenika, spomen-ploče ili nišana.

I dok je na Centralnom gradskom groblju Vrbanja u Banjaluci za betonsku grobnicu potrebno izdvojiti skoro 4.000 KM, takođe bez oblaganja i dizanja spomenika, na sarajevskom gradskom groblju Bare cijena grobnog mjesta s nadgrobnim spomenikom ili nišanom kreće se od 4.590 pa do 5.280 KM. Dakle, možemo zasigurno zaključiti da cijena grobnog mjesta s pristojnom nadgrobnom pločom, spomenikom ili nišanom u Bosni i Hercegovini iznosi minimalno 5.000 KM.

Prilično zahtjevan i mnogima od nas nimalo beznačajan iznos za izdvojiti. Ali, troškovi tu ne staju. Potrebno je izdvojiti i novac za sanduk (uz cijenu koja se kreće od 600 pa do 3.000 KM), zatim za vijence, osmrtnice (printane i onlajn, koje svoju korist imaju u ogromnom dosegu i brzini objavljivanja), usluge pogrebnog poduzeća (ispraćaj, preodijevanje, prijevoz, itd.), usluge fotografa, naravno, vjerske obaveze, hrana i piće u domu ili u restoranu, što zavisi od običaja.

Kao što vidimo, cijena jedne sahrane, uz sve nabrojane obaveze, doseže i vrtoglavih 10.000 konvertibilnih maraka. Izuzetno velika suma novca visi nad glavom svakog stanovnika Bosne i Hercegovine kao Damoklov mač, jer niko od nas ne zna kada će posljednji put sklopiti oči i zauvijek napustiti svoje najmilije.

Može li se trošak smanjiti?

Da, srećom postoje određene olakšice koje mogu znatno smanjiti onu astronomsku sumu od 10.000 KM.

Kao najisplativiju olakšicu možemo spomenuti pripadanje određenom pogrebnom društvu ili Medžlisu Islamske zajednice. Uz određenu mjesečnu ili godišnju naknadu u vidu članarine, ovisno o broju godina ili o dugoročnosti plaćanja, pripadnici sve tri konfesije stiču pravo na besplatne (ili cijenom umanjene) vjerske i ukopne sadržaje. Veliki broj pripadnika katoličke vjeroispovijesti koji žive u Bosni i Hercegovini zadržali su običaj iz davnina, a taj je da se u vidu plaćanja misa potpomogne porodica pokojnika u organizaciji pogreba.

Isto tako, pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti solidarišu se u troškovima sahrana kroz dobrovoljne priloge koji se prilažu u posebno pripremljenu kutiju za pomoć ožalošćenoj porodici. Slične olakšice mogu dobiti i pripadnici islamske vjeroispovijesti koji plaćaju godišnju članarinu. Treba reći i da pripadnici braniteljskih i boračkih udruženja, preko Ministarstva branitelja – boraca, imaju određena prava u slučaju smrti (primjerice, pravo na naknadu troškova sahrane te pravo na naknadu za podizanje nadgrobnog spomenika ili spomen-obilježja, itd.).

Takođe, uštedu od nekoliko stotina maraka porodica pokojnika može postići ako, umjesto printanih osmrtnica objavi onlajn osmrtnicu. Još jedna olakšica koja bi se mogla iskoristiti bila bi da se, tokom aktivnog životnog perioda, na kredit kupi i otplati grobno mjesto.

Kroz ovaj vid svojevrsne investicije osigurava se mjesto ukopa, a porodica se oslobađa najvećeg izdatka koji je potreban u procesu pogreba. I da, i ova olakšica dolazi kao svojevrstan apsurd pa možemo zaključiti da stanovnici Bosne i Hercegovine ne samo da žive na dug, već se i pripremaju za smrt kroz dug, a uz dug i umiru.