FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA/SONUS
Djeca sve lošije govore, logopedi skupi: Gdje potražiti pomoć FOTO
28.05.2026. | 08:22
Roditelji širom Republike Srpske sve češće traže pomoć logopeda, dok stručnjaci upozoravaju da govorno-jezičke poteškoće kod djece rastu iz godine u godinu. Ono što je nekada bilo sporadično, danas je, kažu, postalo gotovo pravilo u vrtićkim grupama.
Da problem više nije na nivou izolovanog slučaja, potvrđuje i Jelena Golijanin, logoped i surdoaudiolog iz Banjaluke, kao i reedukator psihomotorike, koja ističe da je porast naročito primjetan nakon pandemije virusa korona.
„Broj djece kojoj je potrebna logopedska podrška posljednjih godina bilježi značajan porast. Ovo je naročito postalo uočljivo nakon perioda pandemije Covid-19, koja je u velikoj mjeri uticala na cjelokupan razvoj djece, naročito u najranijem uzrastu kada se govor i jezik intenzivno razvijaju“, kaže Golijanin za BL portal.
Koliko se situacija promijenila najbolje pokazuje primjer iz vrtića.
„U jednoj mješovitoj vaspitnoj grupi od 28 djece, tokom 2019. godine odstupanja u govorno-jezičkom razvoju bilježila su se kod najviše petoro djece. Danas je situacija značajno drugačija i broj djece kojoj je potrebna logopedska podrška višestruko je veći, a u pojedinim grupama čak i dominantan“, upozorava ona.
Pandemija je, objašnjava, ostavila posljedice mnogo šire od samog fizičkog zdravlja. Djeca su manje vremena provodila sa vršnjacima, komunikacija je bila ograničena, a ekrani su postali svakodnevica.
„Period pandemije donio je smanjenu socijalnu interakciju, ograničene kontakte sa vršnjacima, povećanu izloženost ekranima i promjene u svakodnevnim rutinama, što je ostavilo posljedice na cjelokupan rast i razvoj djece“, navodi Golijanin za BL portal.
Ipak, problem se ne može svesti samo na pandemiju. Savremeni način života, tempo rada i sve manje vremena koje roditelji imaju za razgovor i igru sa djecom dodatno pogoršavaju situaciju.
„Veliki broj roditelja danas radi i po dva posla kako bi održao životni standard porodice. U takvim okolnostima, iako ljubavi prema djeci ne manjka, često nedostaje ono najvažnije – kvalitetno zajedničko vrijeme, razgovor, igra i svakodnevna interakcija sa djetetom“, objašnjava ona.
Prema njenim riječima, upravo kroz svakodnevnu komunikaciju dijete razvija govor, pažnju, emocije i socijalne vještine.
Kako smanjiti rizik
Stručnjaci upozoravaju i na navike koje roditelji često ne smatraju problematičnim, a koje mogu ozbiljno uticati na razvoj govora.
„Među najčešćim greškama izdvajaju se preduga upotreba dude varalice, produžena upotreba blendane hrane koja usporava razvoj oralne motorike, kao i prekomjerna izloženost ekranima od najranijeg uzrasta“, kaže Golijanin.
Dodaje da roditelji često, iz najbolje namjere, previše štite djecu i ne ostavljaju im dovoljno prostora da sama pokušavaju da komuniciraju.
„Dodatni problem predstavlja i odlaganje konsultacije sa logopedom uz očekivanje da će dijete „progovoriti samo od sebe“. Nažalost, gubljenje dragocjenog vremena često dovodi do toga da teškoće postanu izraženije i zahtijevaju dugotrajniji tretman“, upozorava ona.
Zbog ograničenog broja stručnjaka i dugih čekanja u javnim ustanovama, roditelji su sve češće primorani da pomoć traže privatno, gdje tretmani predstavljaju ozbiljan finansijski udar na kućni budžet. Jedan tretman u privatnim centrima najčešće košta između 30 i 50 KM, a terapije se često održavaju više puta sedmično i traju mjesecima.
Golijanin ističe za BL portal da trajanje terapije zavisi od više faktora – uzrasta djeteta, vrste poteškoće, kontinuiteta dolazaka i rada kod kuće.
„Rezultati terapije u velikoj mjeri zavise od toga koliko se brzo reaguje i koliko su roditelji uključeni u proces“, kaže ona.
Nedostatak logopeda
Problem dodatno komplikuje činjenica da je logopedija danas jedno od deficitarnih zanimanja.
„Potreba za logopedskim uslugama kontinuirano raste, dok broj stručnjaka često nije dovoljan da odgovori na sve zahtjeve sistema i porodica“, navodi Golijanin.
Zbog toga stručnjaci sve glasnije traže da logopedi budu obavezni dio sistematskih pregleda djece kako bi se poteškoće prepoznale što ranije.
„Važno je dodatno unaprijediti sistematske preglede uključivanjem mišljenja logopeda kao sastavnog dijela procjene razvoja djeteta. Na taj način bi se eventualna odstupanja mogla prepoznati u najranijem uzrastu“, zaključuje ona.
