Dio života Živka Radišića: Kakav je prije svega čovjek bio svjedoče brojne anegdote

10.09.2021. | 20:47

Nikad ništa nije uradio preko veze, odbio je da se preseli u veći stan, a 1991. je napustio saveznu funkciju i iz Beograda se vratio u Banjaluku.

Ali to nije sve. Kakav je čovjek i političar bio Živko Radišić svjedoče i brojne anegdote.

Krajem sedamdesetih, kada je bio predsjednik Opštine Banjaluka, ili današnjim rječnikom kazano gradonačelnik, Radišić je, kako je sam svjedočio, u goste primio gradonačelnika jednog kineskog grada.

Gost ga je upitao koliko Banjaluka ima stanovnika, a Živko je ponosno rekao: eto, preživjeli smo zemljotres, ali grad ima čak 130.000 stanovnika.

“On mi je odgovorio, napola u šali: blago vama, druže Radišiću, vi vjerovatno svakog svog sugrađanina znate po imenu i prezimenu”, ispričao je Živko Radišić u jednom od svojih posljednjih intervjua.

Iz tog doba je i anegdota, do sada nepoznata javnosti, o nadmudrivanju sa generalima i predsjednicima drugih krajiških opština, u vezi sa izgradnjom aerodroma Mahovljani.

Početkom osamdesetih, gradonačelnik Radišić je bio domaćin jednog dugog i iscrpljujućeg sastanka na tu temu. Trebalo je da se gradi kao kombinovani aerodrom za civilne i vojne potrebe, muka oko finansiranja, a kriza kuca na vrata.

“Ne daju se generali, ali ne daju se ni političari i tako satima”, svjedoči jedan nekadašnji Radišićev saradnik.

Radišić je, tvrde oni koji su ga poznavali, bio u odličnoj kondiciji za cjelodnevne sesije, ali ostali učesnici su, ogladnjeli i ožednjeli, bili na izmaku snaga.

“Kad je vidio da je nastupio pravi momenat, Živko pošalje saradnike iz kabineta da iz tadašnje ćevabdžinice “Kod Muje”, prekoputa opštine, donesu brdo ćevapa za umorne pregovarače. I bogami, poslije ćevapa, pade dogovor”, priča sagovornik Srpskainfo.

Kasnije, kada je, već u zrelim godinama, izabran u Predsjedništvo BiH, Živko Radišić nije bio u top formi, kao u mladosti. Ali, od svojih principa nije odustajao.

A jedan od njegovih temeljnih principa je bila skromnost. Smatrao je da funkcioneri treba da žive kao sav normalan svijet.

To je zapanjilo tadašnjeg visokog predstavnika u BiH, Karlosa Vestendorpa, kada je 1999. došao na privatnu večeru kod Živka Radišića i njegove supruge Seke.

Nije mogao doći sebi kad je vidio da „šef države“ sa suprugom i dvojicom sinova živi u običnom dvosobnom stanu u stmbenoj zgradi: da nema salon, nego večeru poslužuje u denvnoj sobi, koja služi i kao trpezarija. A tek kad su mu Radišići pokazali stan i kad je vidio da jedine dvije sobice u stanu koriste dvojica njihovih sinova.

“Pitao me je, gdje spavate vaša gospođa i vi. Rekao sam, ovdje, imamo ležaj na rasklapanje. Tada je prokomentarisao: šef države i prva dama spavaju na ležaju na rasklapanje, e to nema nigdje u svijetu”, ispričao je ranije Radišić autorki ovog teksta.

Iz tog doba datira i priča o tome kako Živko nije bio sklon „državnim“ ručkovima i večerama o trošku naroda, prenosi Srpskainfo.

Jedan od njegovih vozača je pričao kako su mu svi zavidjeli i vjerovali da se uz posao „sjajno provodi“, a on je odgovorio: u životu nisam pojeo više kifli, nego sada kad vozim predsjednika.

Poznato je, međutim, da je Živko Radišić uvijek štito ljude i da je gledao da ih razumije i posavjetuje, a ne da ih kažnjava.

Kako je to funkcionisalo, svjedoči za Srpskainfo Boris Kujundžić, koji je za Radišićevog mandata, kako sam kaže, bio „mlad i zelen portparol Predsjedništva BiH, koji je gledao stare asove i učio od najboljih“.

Ispred zgrade u kojoj je živio Radišić bila je kućica u kojoj su se smjenjivali policajci iz Uprave za obezbjeđenje ličnosti i objekata, što je uobičajeno ispred kuća i stanova visokih funcionera.

“Jednom, kad smo se kasno noću vraćali iz Sarajeva, policajac u kućici je zakunjao. Nije ni primjetio da su stigla kola sa funkcionerom kojeg štiti. Živko je mirno izašao iz auta i rekao svojima iz pratnje: “Probudite ga, razoružaće ga neko, pa će izbiti skandal”, priča Kujundžić.

Tako je, faktički, spasio policajca, kojeg je na dužnosti prevario san. Jer, da ga je prijavio nadležnima…

Boris Kujundžić priča i kako je bilo raditi sa „neponovljivim“ Predsjedništvom BiH, u sastavu: Živko Radišić, Beriz Belkić i Jozo Križanović.

Kako su ranije pisali mediji, oni su ostali zapamćeni po tome što su, da bi smanjili administraciju i troškove, imali zajednički kabinet, a nerijetko su se zajedno vozili u jednom službenom automobilu.

Bili su poznati i po svojim javnim istupima. Novinari su zapamtili Radišićeve maratonske pres konferencije.

Belkić je često davao izjave, a Križanović je i pred kamerama i u zvaničnim prilikama govorio jako tiho.

“Jednom sam im, neformalno, uz kafu rekao: kad bi Živko govorio kraće, Beriz rijeđe, a Jozo glasnije, imali bismo idealno Predsjedništvo. Mislio sam da će se naljutiti, ali oni su se slatko nasmijali i poslije to prepričavali kao vic”, kaže Boris Kujundžić.