Danas proslavljamo Svetog Savu: Utemeljivač srpske crkve, države i školstva

27.01.2021. | 07:29

Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas proslavlja Svetog Savu, utemeljivača srpske crkve, države i školstva.

Savindan se obilježava u svim školama u Srbiji i Republici Srpskoj kao školska slava.

Sveti Sava bio je prvi srpski arhiepiskop, svetitelj i prosvjetitelj. Bio je najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, kršten kao Rastko, a kada se zamonašio uzeo je ime Sava.

Rastko se na Svetoj Gori zamonašio uprkos snažnom protivljenju roditelja koji su mu namijenili vladarsku misiju.

Njegovim ustoličenjem za arhiepiskopa 1219. godine utemeljena je i samostalna Srpska pravoslavna crkva.

Zajedno sa ocem Stefanom, zamonašenim kao Simeon, Sveti Sava je osnovao Hilandar i izgradio još 14 manastira i tako postao ktitor prve srpske duhovne zajednice na Svetoj Gori.

Sveti Sava je napisao Tipik po kome se monasi vladaju, a napisao je i žitije svog oca, prepodobnog Simeona Mirotočivog.

U Studenici je 1209. godine osnovao prvu bolnicu na području Srpske države.

Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovjekovne književnosti, pa je stoga i zaštitnik prosvjetnih ustanova.

Sveti Sava je 1219. izdejstvovao autokefalnost Srpske pravoslavne crkve, a njegova djela “Nomokanon” (1220.) i “Sinodik pravoslavlja” (1221.) postala su pravni i duhovni stubovi srpske državnosti.

Sava se upokojio 1235. godine u bugarskom gradu Trnovu kao prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, a ostao je poznat kao osnivač i tvorac Svetosavskog pravoslavlja.

Sinan-paša spalio je na Vračaru 1594. mošti Svetog Save, koje su do tada bile čuvane u manastiru Mileševa.

Smatra se da su Turci mošti Svetog Save spalili u pogrešnom uvjerenju da će tako uništiti vjeru i svaki njegov uticaj na Srbe.

Vjerovanja i običaji

Danas je na Svetog Savu obavezan post. Iako je u kalendaru SPC upisan crvenim slovom, Sveti Sava može i mrsno da se slavi ako ne pada na srijedu ili petak.

Postoji narodno vjerovanje da na Svetog Savu ne smije da se nosi ništa crveno. Ovo vjerovanje potiče iz starih vremena, dok su seljaci strahovali da im vukovi ne pojedu stoku. Sveti Sava se smatrao pastirom i zaštitnikom stoke, te se ona na Savindan po običaju sama puštala na ispašu. Međutim, crveno se nije nosilo jer se vjerovalo da boja krvi privlači vukove.

Isto tako na današnji dan ne valja otvarati britvu i oštriti noževe ili bilo koji alat kako bi vukovima čeljusti ostale sklopljene.

Postoji i vjerovanje da je loš znak ako na Svetog Savu grmi i da će se sigurno nešto rđavo desiti, pošto su udari gromova izuzetno rijetka pojava zimi. O grmljavini na Svetog Savu govori se i u narodnoj pjesmi “Početak bune na dahije”.

Isto tako postoji i vjerovanje da sunčan dan na Svetog Savu donosi blagostanje i srećnu i rodnu godinu.

Iako je današnji dan takozvano crveno slovo, na Svetog Savu za kućne poslove uglavnom važi kontra od onoga što je uobičajeno na velike praznike. Baš zato što se stoka u staro vrijeme puštala sama na ispašu, smatralo se da domaćin Savindan treba da iskoristi za sve bitne kućne poslove. Žene danas smiju da rade kućne poslove, a čak je poželjno da se obavi veliko spremanje.

Smatra se i da djeca na Svetog Savu treba da nauče nešto novo, makar neku novu pjesmu, jer će se u suprotnom ulijeniti i neće dovoljno napredovati cijele godine.

Oznake: Proslava, Svet Sava