Da li treba mijenjati zakon o igrama na sreću? Grmuša: Iskoristiti sve benifite ove grane privrede

15.12.2025. | 08:10

Sutra počinje 17. redovna sjednica NSRS, a pred poslanicima će se naći i dopuna Zakona o igrama na sreću. Dopunom je predviđena zabrana priređivanja igara na sreću u zoni od 500 metara od osnovnih i srednjih škola.

Milko Grmuša, izvršni direktor Udruženja priređivača igara na sreću u Republici Srpskoj, za RTRS naglašava da već pet godina upozoravaju donosioce zakona da nešto treba mijenjati, ali ne na prečac.

– Činjenica je da maloljetnim licima zabranjeno da igraju na sreću u kockarnicama. Međutim, postoji problem klađenje maloljetnika preko telefona, i to ovaj novi zakon neće obuhvatati. Važno je da u ovim promjenama ne oslabimo našu ekonomiju. Ako smo pametni treba da vidimo kako ćemo popuniti budžet i iskoristiti sve benifite ove grane privrede – istakao je Grmuša.

Prema njegovim riječima u Albaniji je zabranjeno pripređivanje igara na sreću, dakle funkcioniše samo na crno.

– Bojimo se da ćemo imati invaziju onlajn kladionica, jer tih 500 metara zabrane od škole postaje u tom slučaju besmisleno. Ova djelatnost donosi 10 odsto budžetu Republike Srpske i treba biti pametan u cijelom procesu i ništa ne raditi na prečac, da bi udovoljili nekom populizmu – dodao je Grmuša.

Maja Tomanić, porodični psihoterapeut u Centru za savjetovanje, prevenciju i oporavak od zavisnosti iz Banjaluke, kaže da nema jasne definicije koliko treba potrošiti novca da bi se postao zavisnik.

– Imamo jako veliki broj kladionica, ali mnogo veći problem su kafići, lokali, čak i pumpe, gdje djeca ulaze najnormalnije i na aparatima se klade i ostavljaju novac. Poražavajuća okolnost je što to niko ne kontroliše, jer oni veliki dio vremena provode upravo na tim aparatima. Klađenje kreće iz porodice, djeca se upoznaju sa tim svjetom preko roditelja ili rodbine – kaže Tomanićeva.

Tomanić naglašava da najčešće zovu članovi porodice, roditelji, partneri.

– To su pacijenti koji prolaze ambulatni tretman, a onda se uključuju u naš grupni tretman u slučaju da se razvila patološka zavisnost od kockanja. Proces mora da bude dugotrajan, jer oni nisu u svijet kockanja ušli preko noći. Upravo ljudi koji su nakon tri-četiri godine izašli iz tog svijeta najveći su motivatori i podrška onima koji kreću u proces rehabilitacije.