FOTO: BL PORTAL ILUSTRACIJA
Burek, ćevapi, pečenje – stavite na vagu: Maljčić otkriva šta zapravo najskuplje plaćamo FOTO
18.08.2026. | 08:26
Dodaj BL Portal kao Google izvor
Dok se kilogram žive vage praseta trenutno prodaje za četiri do pet KM, njegova cijena tokom zimskih praznika, kada potražnja naglo poraste, može dostići i 12 KM. Međutim, predsjednik Udruženja uzgajivača svinja Republike Srpske Mišo Maljčić smatra da najveći paradoks nije samo u velikim sezonskim oscilacijama, već i u tome šta građani smatraju skupom, a šta prihvatljivom hranom.
Računica koju je iznio za BL portal pokazuje da potrošači često bez mnogo razmišljanja plaćaju znatno više za burek, ćevape i industrijske mesne proizvode, dok se cijena čistog prasećeg pečenja posmatra potpuno drugačijim kriterijumima.
Kada se cijene svih ovih proizvoda preračunaju na 100 grama ili kilogram, slika postaje znatno jasnija.
„Praseće pečenje prodaje se po cijeni od 20 do 22 KM po kilogramu, što iznosi oko 2,20 KM za 100 grama, i riječ je o čistom mesu mlade životinje, bez aditiva, emulgatora i konzervansa“, kaže Maljčić za BL portal.
Za novac koji se izdvoji za jedan burek, čija se cijena kreće od 3,50 do četiri KM, moguće je kupiti oko 160 grama prasećeg pečenja. Razlika je, prema Maljčićevim riječima, u tome što burek sadrži relativno malo mesa, ali kupci njegovu cijenu gotovo nikada ne preračunavaju po kilogramu.
Još upečatljiviji primjer su ćevapi. Njihova cijena u sirovom stanju kreće se između 22 i 26 KM po kilogramu, dok kilogram pečenih ćevapa, kada se preračuna kroz cijenu pojedinačnih porcija, može dostići i 70 KM. Jedna porcija najčešće košta oko deset KM, iako Maljčić tvrdi da ćevapi mogu sadržavati i do 30 odsto loja, začina, soje i hljeba, odnosno prezle.
Slična računica važi i za viršle, paštete i parizer. Kada se njihova cijena preračuna po kilogramu, često se dolazi do iznosa većeg od cijene kvalitetnog svježeg mesa, iako je riječ o industrijski prerađenim proizvodima sa različitim dodacima.
Drugim riječima, kupac će lakše izdvojiti četiri KM za jednu porciju bureka, deset KM za ćevape ili dati pare za manje pakovanje nekog mesnog proizvoda, nego 20 KM za kilogram pečenja. Manji pojedinačni račun stvara utisak jeftinije kupovine, iako cijena istog proizvoda po kilogramu može pokazati sasvim suprotno.
Marketing određuje šta nam je skupo
Maljčić smatra da takve potrošačke navike nisu nastale slučajno. Na izbor hrane, prema njegovim riječima, snažno utiče marketing, zbog kojeg se pojedini proizvodi kupuju gotovo automatski, bez razmišljanja o njihovom sastavu i stvarnoj cijeni.
„Kvalitet se ne reklamira. Najprodavaniji i najtraženiji proizvodi na tržištu, poput energetskih napitaka i gaziranih sokova, ujedno su i najnezdraviji, ali imaju najjači marketing“, ističe Maljčić za BL portal.
Upravo reklame, ambalaža, dostupnost i navika, dodaje on, često imaju veći uticaj na odluku kupca od samog kvaliteta proizvoda. Zbog toga potrošači cijenu industrijski obrađene hrane lakše prihvataju, dok se kod kupovine svježeg mesa svaka marka pažljivo računa.
Takva logika posebno dolazi do izražaja kod hrane koja se kupuje za djecu.
„Roditelji bez problema kupuju djeci viršle i paštete pune aditiva, dok im je čisto, svježe praseće pečenje, bez ikakvih štetnih dodataka, skupo“, kaže Maljčić za BL portal.
Tri mjeseca nema kupaca, a onda svi traže cijelo prase
Dok se potrošači vode navikama, uzgajivači se suočavaju sa drugim problemom, odnosno velikim oscilacijama u potražnji tokom godine.
Maljčić navodi da tokom septembra, oktobra i novembra interesovanje za prasetinu gotovo nestaje. Farmeri tada teško pronalaze kupce i često prodaju prasad po cijenama koje im ne omogućavaju ni pokrivanje svih troškova proizvodnje.
Situacija se potpuno mijenja dolaskom decembra. Zbog slava, Božića i drugih praznika potražnja naglo raste, pa kilogram žive vage sa sadašnjih četiri do pet KM može poskupjeti i do 12 KM.
Takav skok nije samo posljedica manjka prasadi na tržištu, već i običaja da se za prazničnu trpezu kupuje čitavo prase, čak i kada domaćinstvu realno treba višestruko manja količina mesa.
Prema Maljčićevim riječima, ljudi često insistiraju na kupovini praseta teškog oko 30 kilograma, iako im je za porodicu ili manju proslavu dovoljno svega pet do šest kilograma pečenja.
Tako cijena koja po kilogramu možda i nije previsoka prerasta u veliki ukupni račun, jer se kupuje nekoliko puta više mesa nego što je potrebno. Ono što se ne pojede tokom praznika završava u zamrzivaču, dijeli se rodbini i komšijama, a dio se na kraju nerijetko i baci.
U tome se krije još jedan paradoks domaće trpeze. Građani tokom većeg dijela godine kupuju male, ali po kilogramu veoma skupe porcije industrijski obrađene hrane, dok u vrijeme praznika odjednom kupuju desetine kilograma prasetine, a zatim cijeli iznos računa pripisuju navodno previsokoj cijeni mesa.
Maljčićeva računica zato pokazuje da potrošačke odluke ne zavise samo od toga koliko neki proizvod stvarno košta. Jednako važni su način na koji je cijena predstavljena, količina koja se kupuje, snaga marketinga i navike koje su godinama stvarane.
