Banjalučanin od studenta generacije do najmlađeg doktora nauka u Republici Srpskoj

07.11.2025. | 23:18

U vremenu kada mnogi mladi ljudi traže uspjeh izvan granica svoje zemlje, jedan mladi naučnik iz Banjaluke poželio je dokazati svima da se snovi mogu ostvariti i ovdje i to isključivo radom, disciplinom i podrškom najbližih ljudi. Đorđe Đukanović, trenutno najmlađi doktor nauka u Republici Srpskoj, najbolje je osjetio koliko je put od studenta generacije Medicinskog fakulteta do akademskog zvanja doktora nauka dug, zahtjevan i pun odricanja, ali i nešto najljepše što može da se dogodi u karijeri mladog naučnika.

Ni u jednom trenutku za Đukanovića odustajanje nije bila opcija, a za Banjaluka.net objasnio je skromno, ali s ponosom, da baš ovaj doktorat za njega nije kraj puta, već samo temelj.

“Više to doživljavam kao obavezu nego priznanje”

– Pretpostavljao sam da sam među mlađima, ali se time nisam posebno bavio. Lijepo je to čuti, svakako, ali sama činjenica ne znači mnogo ako čovjek ne nastavi da radi na sebi, da se usavršava i napreduje. Više to doživljavam kao obavezu nego priznanje, jer doktorat nije kraj puta, nego temelj na kojem tek treba graditi uspješnu karijeru, kaže 30-godišnji Đukanović.

Kako ističe, činjenica da je doktorat odbranio u mladim godinama, sa tek 29, za njega je dodatna prednost jer ima više vremena da napreduje i da, kako kaže, „opravda zvanje koje nosi“.

Od studenta generacije do najmlađeg doktora nauka

Njegov put, dodaje, bio je ispunjen radom, ali i zadovoljstvom, a nekada je znao iziskivati i više od deset sati učenja dnevno.

– Zaista sam uživao u studentskim danima, pogotovo u našoj Banjoj Luci, kada su jesenji dani sunčani pa nakon predavanja odem s kolegama na kafu u Kampusu. Trudio sam se da ispite polažem u prvim rokovima, a pred ispitne rokove znao sam učiti i po desetak sati dnevno. Uvijek mi je cilj bio da gradivo razumijem i povežem logično, kako bih ga mogao primijeniti u praksi. Dobre ocjene su onda same dolazile kao rezultat takvog pristupa, govori Đukanović.

Đukanovićev trud i disciplina doveli su ga do toga da postane student generacije Medicinskog fakulteta, a uz sebe je, kako ističe, imao i stalnu podršku tadašnje djevojke, a danas supruge, s kojom je dijelio sve studentske izazove. Ipak, kako nam je otkrio sve je počelo još u djetinjstvu.

„Kada sam bio dječak, želio sam postati ljekar i čak sam razmišljao o studiju medicine na VMA u Beogradu. Međutim, na nagovor majke prilikom upisa u srednju Medicinsku školu izabrao sam smjer farmaceutski tehničar i tada sam otkrio svoju strast prema farmaciji. Taj prvi kontakt s lijekovima, rad u laboratoriji i mogućnost da pomažem ljudima bio je razlog zbog kojeg sam odlučio da nastavim studij farmacije i postanem farmaceut“, prisjetio se Đukanović.

Nauka kao poziv

Danas, kada je prešao i ovu stepenicu svog akademskog usavršavanja, Đukanović priznaje da je tema njegovog doktorata bila izuzetno složena, a samu ideju je dobio nakon saradnje s profesorom iz Beograda. U to vrijeme je izabran i u zvanje asistenta na Katedri za farmaceutsku hemiju, a kako je oduvijek bio zainteresovan za hemiju i savremene metode koje se primjenjuju u istraživanjima, uz podršku svog mentora usvojio je i primijenio ove tehnike u svom radu.

– Tema moje doktorske disertacije bila je „Značaj TRPA1 kanala kao ciljnog mjesta vazodilatatornog dejstva karvakrola i primjena in silico metoda u dizajnu novih molekula sa vazodilatatornim dejstvom“. Ideja je nastala u saradnji s profesorom s Fakulteta veterinarske medicine u Beogradu, a zahvaljujući podršci mentora i dekana Medicinskog fakulteta, istraživanje smo uspješno sproveli, pojasnio je Đukanović za Banjaluka.net.

Kombinovao je eksperimentalne i računarske metode u proučavanju novih potencijalnih vazodilatatora, čime je njegov rad dobio poseban značaj u savremenoj farmaciji.

Istraživanje, predavanja i rad sa studentima

– Usklađivanje rada na Katedri za farmaceutsku hemiju sa naučnim istraživanjem zahtijeva dobru organizaciju i planiranje vremena. Pored vođenja predavanja i praktičnih vježbi za studente, aktivno radim na sopstvenim istraživanjima, pišem naučne publikacije i učestvujem u brojnim projektima koji se sprovode u Centru za biomedicinska istraživanja i na Odsjeku za Farmaciju, kaže Đukanović.

On naglašava da mu spoj praktičnog rada sa studentima i nauke daje energiju jer može istovremeno prenositi znanje i stalno ga nadograđivati.

– Naravno da je bilo teških trenutaka kada stvari nisu išle kako sam planirao. Kroz sport sam naučio da je motivacija kratkotrajna i da sve ide lakše kada ste motivisani, ali pravi napredak dolazi kada dođete na trening i trenirate jako nakon poraza. Isto je i u laboratoriji, kada eksperimenti idu dobro sve je jednostavnije, ali istinski rezultat dolazi kroz upornost i dosljednost i u trenucima kada stvari ne idu glatko, poručuje Đukanović za naš portal.

Upravo ta filozofija ga, kako kaže, vodi i u nauci jer doktorat, kao i život, „nije prava linija, već put pun uspona i prepreka“.

Đukanović je iskreno objasnio i da ne može reći da nikada nije razmišljao o odlasku, jer misli da je gotovo svaka mlada osoba barem na trenutak pomislila da je trava zelenija na drugoj strani.

– Međutim, kada sam dobio posao na fakultetu i priliku da se bavim naučnoistraživačkim radom, počeo sam da posmatram mogućnosti u inostranstvu iz drugačijeg ugla. Definitivno bih volio provesti neki period na usavršavanju u inostranstvu kako bih stekao nova iskustva, ostvario saradnju i naučio mnogo toga što bih mogao primijeniti u svom radnom okruženju, ističe on.

Nauka u Srpskoj: Mali resursi, veliki ljudi

– Iako u našem društvu postoje veći prioriteti od nauke, važno je biti svjestan da su nauka i obrazovanje ključni segmenti razvoja jednog društva. Kao mala zemlja nemamo velike fondove, ali imamo kvalitetne ljude i uz saradnju s inostranim partnerima moguće je realizovati veoma zanimljive projekte, ističe Đukanović.

Dodaje da se situacija na Medicinskom fakultetu poboljšala otvaranjem Centra za biomedicinska istraživanja, što je povećalo broj publikacija i projekata mladih istraživača.

Porodica, sport i vrijeme za sebe

– Najveći dio slobodnog vremena trudim se provoditi sa suprugom i bebom, uživajući u šetnjama kada je lijepo vrijeme. Pored toga, vrijeme provodim u svom bokserskom klubu, gdje vodim treninge za mlade i rekreativce. Tako uspijevam spojiti porodicu, hobije i lični razvoj. Iako mislim da imam dobru organizaciju, priznajem da bi koji dodatni sat u toku sedmice uvijek dobro došao, kaže Đukanović za Banjaluka.net.

“Maštajte i vjerujte u svoje ideje”

– Poručio bih mladima da ne dozvole da ih obeshrabre mišljenja drugih i da uvijek slušaju svoj instinkt, te smjelo koračaju naprijed. Kao što sam ranije spomenuo, disciplina i dosljednost često pobjeđuju motivaciju i talenat. Jedan citat koji posebno volim dolazi od Alberta Ajnštajna: „Mašta je važnija od znanja, jer znanje je ograničeno.“ Zato, mladi, maštajte i vjerujte u svoje ideje!, naglasio je Đukanović.

Đukanović je nedavno izabran u zvanje docenta na Medicinskom fakultetu i već priprema svoja prva predavanja.

– Pored toga, planiram odlazak na postdoktorsko usavršavanje u inostranstvo kako bih doprinio svom profesionalnom i ličnom razvoju, ali i donio nove istraživačke metode na naš Univerzitet. Istovremeno, konstantno pratim trendove u farmaceutskoj industriji i u narednoj godini planiram započeti i specijalizaciju, što će dodatno ojačati poveznicu između nauke i prakse. Na taj način želim spojiti obrazovanje, istraživanje i praktično iskustvo, i vjerujem da je to najbolji način da nastavim da doprinosim svojoj struci i zajednici, zaključuje Đukanović.