Autizam u porastu: Zašto su rana dijagnostika i podrška ključne

03.04.2026. | 07:00

Obilježavanje Svjetskog dana svjesnosti o autizmu prilika je da se podsjetimo koliko je važno graditi društvo koje ne isključuje, već prihvata. Društvo u kojem svako dijete ima priliku da razvije svoje potencijale, a svaka porodica osjeti podršku zajednice, poručeno je povodom 2. aprila – Svjetskog dana svjesnosti o autizmu.

Rani znakovi autizma

Izostanak kontakta očima

Neodazivanje na ime

Kašnjenje ili izostanak govora

Nedostatak interesovanja za druge

Ponavljajuće ponašanje

Prvi znakovi autizma

Mirjana Kojić, predsjednica Udruženja za pomoć licima s autizmom “Djeca svjetlosti” u Banjaluci, kazala je da se prvi znakovi autizma mogu uočiti već u ranom djetinjstvu, a roditelji često primijete izostanak kontakta očima, neodazivanje na ime, kao i nedostatak pokazivanja želja ili dijeljenja interesa sa drugima.

Što prije početi sa tretmanima

“Roditelji obično prvi osjete da se s djetetom nešto dešava i primijete određene poteškoće. U Banjaluci sada postoji i Centar za ranu dijagnostiku, što je veoma važno i predstavlja prvi korak, jer se tu može postaviti dijagnoza. Međutim, sama dijagnoza nije presudna koliko je važno što prije započeti s tretmanima, prije svega logopedsko-defektološkim. Ono što je najvažnije jeste da i roditelji nauče kako da rade sa djetetom kod kuće”, kazala je Kojićeva.

Ističe da se preporučuje da se roditelji uključe u udruženja, jer tu dobijaju podršku.

“Kada se roditelj tek suoči sa dijagnozom, u udruženjima može sresti one koji su već prošli kroz isto iskustvo i koji mogu dati najbolje savjete, jer to najbolje razumiju”, kazala je Kojićeva.

Povećan broj djece s autizmom

Ističe da se bilježi povećan broj djece s autizmom, ali i da se više radi na prepoznavanju i dijagnostici.

Kako ta djeca odrastaju, raste i broj odraslih osoba s autizmom, zbog čega je sve veća potreba za dnevnim i predah centrima.

Pojasnila je da u svakom razredu osnovnih škola ima po jedno dijete s autizmom koje ima asistenta.

“Međutim, problem je što ljudi često ne žele da rade taj posao zbog niskih primanja. Tako dolazimo do situacije da se majke uključuju i postaju asistenti svojoj djeci u školi”, kazala je Kojićeva.

Podizanje svijesti

Dodaje da i dalje postoje roditelji kojima smeta što u razredu njihovog djeteta ima dijete s autizmom.

“Trudimo se da radimo na podizanju svijesti kako bi ljudi shvatili da su djeca s autizmom dio naše zajednice i da se to može desiti svakome te da se ne smiju ignorisati”, rekla je ona i istakla da istraživanja pokazuju da na četiri dječaka dolazi jedna djevojčica s autizmom.

Poremećaj koji utiče na komunikaciju i ponašanje

Igor Antunović, predsjednik Udruge “Plava vrpca” iz Mostara, kazao je da je autizam neurorazvojni poremećaj koji utiče na komunikaciju, socijalne vještine i ponašanje, naglasivši da se ne radi o bolesti, već o razvojnom stanju koje oblikuje način na koji dijete doživljava svijet i gradi odnose sa drugima.

Kako kaže, svako je dijete jedinstveno, zbog čega se koristi termin spektar autizma.

“Roditelji najčešće primijete da dijete kasni u govoru ili ga uopće ne razvija, da ne traži kontakt sa drugima ili se igra na “svoj način”. Često izostaje imitacija, zajednička igra i razumijevanje socijalnih situacija. Neka djeca pokazuju preosjetljivost ili smanjenu osjetljivost na zvuk, dodir ili svjetlo. Ono što je važno naglasiti jeste da vam liječnici u ranoj fazi ne mogu ništa reći, već je taj roditeljski osjećaj najčešće prvi signal koji treba shvatiti ozbiljno”, kazao je on.

Prvi znakovi

Istakao je kako se prvi znakovi mogu prepoznati i prije druge godine života, ali dijagnoza se u praksi najčešće postavlja između treće i četvrte godine, a ponekad i znatno kasnije, što otežava pravovremenu podršku i ranu intervenciju koja je ključna za razvoj djeteta.

Nedostaje praćenje

Prema njegovim riječima, broj djece s poremećajima iz autističnog spektra u porastu je, ali nedostaje praćenje, zbog čega je, kako je kazao, nužno uspostaviti registar osoba s autizmom kako bi se mogle planirati adekvatne mjere podrške, prenose Nezavisne.

Roditelji često prolaze kroz težak proces

Govoreći o izazovima, Antunović je naveo kako roditelji često prolaze kroz težak proces prihvatanja dijagnoze i traženja stručne pomoći.

“Roditelji često ostaju sami, bez jasnih smjernica kome se obratiti. Kasnije se suočavaju i sa financijskim izazovima, jer terapije nisu dostupne u javnom sustavu u potrebnoj mjeri. Uz to, prisutni su i društveni problemi poput nerazumijevanja, stigmatizacije i izolacije, a sve to roditelji nose paralelno, nastojeći biti najveća podrška svom djetetu”, zaključio je Antunović.

Prihvatanje i poštovanje

Iz Ministarstva civilnih poslova BiH ističu da nije dovoljno govoriti samo o svjesnosti, mnogo je važnije govoriti o prihvatanju, poštovanju i stvarnoj uključenosti osoba s autizmom u društvo.

“Djeca i osobe iz autističnog spektra mogu imati poteškoće u komunikaciji, socijalnim interakcijama i razumijevanju okoline, ali istovremeno posjeduju jedinstvene načine doživljavanja svijeta. Upravo zbog toga, važno je razvijati društvo koje prepoznaje i uvažava različitosti, umjesto da ih pokušava uklopiti u stroge norme”, kazali su iz resornog ministrarstva.

Ističu da se poseban fokus stavlja na roditelje, koji su najvažniji oslonac.