Zarastao u korov: Gdje je nestao vrtić u Novoseliji koji je Stanivuković davno “otvorio”
06.02.2026. | 08:57Prvi vrtić u Novoseliji je zvanično je otvoren, nek je sa srećom, uzviknuo je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković i presjekao crvenu vrpcu. Dogodilo se to 30. septembra 2024.
Od tada je prošlo 17 mjeseci, a u vrtić, za koji je Stanivuković oduševljeno rekao da je “više od savršenog”, još nije kročilo nijedno dijete a kad će, ne zna se.
Tog 30. septembra, 7 dana prije lokalnih izbora, sve je izgledalo cakum – pakum. Kamere, nasmijana lica, roditelji sa djecom u naručju, koji čekaju da, koliko sutra, svoje mališane upišu u vrtić u komšiluku. Ali, ispostavilo se da su se radovali vrtiću koji – ne postoji.
Kako je tada poručio gradonačelnik, u adaptaciju prostorija područne osnovne škole u Novoseliji, koje je ova škola ustupila za vrtić, te u opremanje prostorija, uloženo je 360.000 KM gradskih para. Nabavljen je novi namještaj i igračke, eto još samo da se vrtiću nadjene ime i to je to.
– Predaćemo ovaj vrtić Centru za predškoslo obrazovanje i vaspitanje, a oni koji su ostali ispod crte mogu da upišu djecu – rekao je tada Stanivuković.
U vrtić je, kako je najvljeno, trebalo da se upiše 60 djece jasličkog i predškolskog uzrasta, ali do danas nije upisano ni jedno. Od svečanog otvaranja skocakne igraonice su zaključane, a dvorište sa igračkama zarasta u korov.
– Mi smo ustupili dio školskog prostora za vritć, a zašto vrtić nije otvoren, mi to ne znamo, nije u našoj nadležnosti – kaže za Srpskainfo Danijela Mirković, direktorka OŠ “MIlan Rakić”, u sklopu koje djeluje i područna škola u Novoseliji sa nesuđenim vrtićem.
Mirkovićeva je uoči izbora 2024. zajedno sa Stanivukovićem bila jedna od glavnih sudionica pompeznog otvaranja vrtića čudesne sudbine.
Petar Jokanović, direktor Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, u sklopu kojeg djeluju svi javni vrtići u Banjaluci, kaže da o vrtiću u Novoseliji doslovno ne zna ništa.
– To nije naša organizaciona jedinica, pa stoga nismo raspisivali konkurs za prijem djece, niti pravili sistematizaciju radnih mjesta, jer taj vrtić, bar što se nas tiče, formalno pravno ne postoji. Ono što znamo iz medija jeste da je objekat opremljen spolja i iznutra, ali to je sve rađeno mimo nas i bez našeg znanja – kaže Jokanović.
Haris Gazić, mladi tata iz Novoselije, bio je među onima koji su prije godinu i po oduševljeno pozdravili otvaranje vrtića u svom naselju.
On je tada rekao da ima kćerkicu, koju će odmah upisati u vrtić, a nada se da će imati još djece koja će tu provesti djetinjstvo. Ipak, Haris i njegove komšije moraju za svoje mališane naći neko drugo rješenje.
Ako se i kada se vrtić u Novoseliji konačno uvrsti u mrežu javnih predškolskih ustanova, ako dobije “rodni list i ime”, tek tada slijedi sistematizacija radnih mjesta, pa prijem radnika, pa prijem djece, pa uklapanje u gradski budžet…
Što će reći da je vrtiću Novoseliji, iako opremljen od glave do pete, ustvari – na dugom štapu i da će Harisova kćerkica do tada, vjerovatno, već krenuti u školu.
