Zagora i Alana Forda zamijenile japanske mange: Može li se živjeti od stripa u Banjaluci FOTO

28.03.2026. | 07:16

Kad pomenete Dilan Doga, Zagora, Teksa, Alan Forda, starije generacije u Banjaluci odmah će vam reći da su ove strip junake godinama držali ispod klupe i za vrijeme časova krišom čitali pokoju stranicu. Mlađi o njima uglavnom nemaju pojma, ali zato svašta znaju o japanskim mangama.

Promijenilo se mnogo toga kada je riječ o devetoj umjetnosti u gradu, u startu će vam reći i Dragan Glušica, vlasnik jedine stripoteke u Banjaluci – Mister NO, dodajući da je strip, zapravo, “zapeo” na prepreci koja se zove – za čitanje bilo čega danas je malo ko zainteresovan. Jeftini ili skupi, stripovi nisu što su nekad bili.

,,Po cjenovnom rangu, stripovi variraju od nekih 7 KM do onih sa tvrdim povezom od 100 KM. Što se čitanja stripova tiče, ono je jako malo zastupljeno. Slaba je publika, uzimajući u obzir tehnologiju, kindl, telefone”, kaže Dragan za BL portal.

Prema njegovim riječima, čitanje su jednostavno zamijenili tableti, kinds i telefoni. Sad već rijetki, pasionirani čitoaci stripa, uglavnom su ljudi koji su za ovu vrstu umjetnosti vezani od malena.

,,Zrelije generacije čita stripove kao što su edicije kuće Bonelli, generalno italijanska škola stripa. Što se mlađih generacija tiče, oni čitaju mange i anime, jer gledaju takve crtane filmove ”, objašnjava Dragan.

Kako onda živjeti od stripa

Nakon ovakve “analize”, logično pitanje je može li se živjeti od stripa u Banjaluci. Dragan na to odmahuje glavom i priznaje da je to sada nemoguća misija.

,,Meni je prodaja stripova dopunska djelatnost. Da mora živjeti isključivo od ovoga, bilo bi izuzetno teško. Ovu stripoteku sam otvorio isključivo iz ljubavi. Potoji nelojalna konkurencija koja stripove prodaje preko OLX-a ili društvenih mreža pa to otežava prodaju, jer ja moram da plaćam namete državi’, kaže on.

Gdje su još stripovi preživjeli

Kultna gradska knjižara Kultura, i dalje se, između ostalog, bavi i prodajom stripova. Koliko ih prodaju, e, to je već drugo pitanje.

“Prodaja stripa je jako mala u odnosu na kompletan asortiman knjižare ”, kaže nam u startu prodavačica Nena Dakić.

Objašnjava da klasične stripove čitaju zrelije generacije, a mlađi, očekivano, imaju drugačija interesovanja.

“Mlađe generacije obično čitaju japanske mange, one su sada aktuelne i njih uglavnom čita mlađa populacija od nekih deset godina pa na dalje. Što se tiče klasičnih stripova, oni su rezervisani za starije, ponajviše kolekcionare stripa”, kaže Nena za BL portal.

I Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske ima na svom čitalačkom odjeljenju odjeljak stripa, gdje članovi mogu pozajmiti stripove različitih tipova i izdanja. Kod nas, kaže nam Đorđe Šekara, dolaze sve generacije, ali je i ovdje sasvim jasno ko šta čita.

“Stripove imamo već duži niz godina, ali se naša strip kolekcija počela masovnije kompletirati u posljednjih deset. Što se tiče čitalačke publike koja pozajmljuje stripove, imamo sve generacije. Kada govorimo o starijoj čitalačkoj publici, oni uglavnom čitaju klasične stripove; Teksa, Zagora, Dilan Doga, i slične, recimo, klasike”, kaže Đorđe za BL portal.

Ni ovdje mlađa publika nije zainteresovana za čitanje klasičnih stripova. Njihovo polje interesovanja su japanske mange.

,,Najpopularnije mange su Laku noć, Punpune, Napad titana, Oštrica, Djeca mora. Mlađi obično čitaju ove stripove, a takođe ih interesuje i naučna fantastika”, zaključuje Đorđe.

A šta su to japanske mange?

Mange su japanska vrsta stripa koju karakteriše čitanje sa desna na lijevo. Termin znači ,,pokretne slike”, a razvio se iz tradicionalne japanske umjetnosti u modernu industriju nakon Drugog svjetskog rata.

Većina mangi je crno-bijela, što omogućava brzu produkciju, dok su korice i početne stranice često u boji. Ovi sada popularni stripovi nisu samo za djecu, jer postoje različiti žanrovi za sve uzraste, od akcije i fantastike do drama namijenjenih odraslima.

Dragan Milošević, BL portal