Za Božić joj stigla najveća radost: Baka iz Banjaluke godinama živi sama i ne žali se

05.01.2024. | 21:16

U mnogim selima, koja su još do nedavno kiptila životom, danas, pa čak i tokom najradosnijih praznika poput Božića, djeluju melanholično.

Tradicionalni običaji, prenošeni sa koljena na koljeno vijekovima unazad, sada polako umiru jer nema više onih koji bi ih čuvali i njegovali.

Isto je i u selu Gornji Pervan, nedaleko od Banjaluke. U zaseoku Milojevići, sedamdesetih godina prošlog vijeka, skoro stotinu djece živjelo je punim plućima. Međutim, danas nema ni jednog djeteta. Mnoge kuće su napuštene i zaključane, dok u nekoliko domaćinstava žive samo pojedinci ili par starih ljudi koji su davno ispratili svoje potomstvo u svijet.

Neki od njih nemaju nikog ko bi im pokucali na vrata čak ni za Božić.

Baka Vilka Šever (86), jedna od najstarijih mještanki, ne obazire se na teškoće svakodnevice. Osoba koju je čekala je konačno stigla. Njeno dijete, sin Željko, vratio se iz Švajcarske, gdje već decenijama živi.

Njegova djeca su već odrasla i izgradila svoje živote, ali on je odlučio da Božić provede sa svojom majkom. Za njih dvoje, prostiru se mirisni stolovi i topla atmosfera praznične trpeze.

“Sjećam se kako smo kao djeca planirali gdje ćemo otići kao položajnici, kako smo se igrali na pijukanju i borili za oraha. Danas nema ničega toga. Prođete kroz selo, nema djece, nema momaka i djevojaka. Ipak, volim doći u svoje selo. Nikada mi Božić nije ljepši”, rekao je Željko Šever s osmijehom na licu.

“Nije se mnogo zadržalo od starih običaja. Unesemo badnjak u kuću, ispečemo pečenicu, zamijesimo česnicu i to je završeno. Položajnici ne kucaju na vrata već godinama. Nema više te lijepe tradicije, nema susreta susjeda i prijatelja, nema radosti tog zajedničkog trenutka”, kaže Dragana Milojević, koja je već na pragu pedesete, a ipak je jedna od najmlađih u selu, piše “Srpskainfo”.

Dok priča, u njenim riječima odjekuje melanholija, sjećanje na vrijeme kada su domaćinstva bila ispunjena smijehom djece koja su radila oko badnjaka, kada su se mirisi pečenice širili iz kuća, a susjedi su se radnoj posjeti međusobnoj radovati.

“Sjećam se kao da je juče bilo kako smo svi zajedno čekali Položajnike, okupljali se, dijelili kolače i pjesmu. Danas je sve drugačije. Ne dolaze više, niti imamo snage održavati te običaje. Mlađi odlaze, a stariji ostaju sami”, dodaje Dragana s tugom u glasu.

U selima poput Gornjeg Pervana, gdje se tradicija nekada čuvala kao najveće blago, tišina praznih ulica i kuća odjekuje kao svjedočanstvo o promjenama vremena. Božić je postao vrijeme sjete, vrijeme kada se sjećanja na ono što je nekada bilo bude prisutno, ali i vrijeme kada se osjeća praznina koja se teško može popuniti.