Ukras ili potreba? Šta Banjalučani misle o govornici “u srcu” grada

Mislim da je potrebna velika hrabrost da se stane ovdje, komentariše nedavno postavljenu govornicu na Trgu Krajine Banjalučanin Mile. Možda zato veliku metalnu konstrukciju koju je, kao simbol slobode izražavanja, za Dan grada predstavio gradonačelnik Draško Stanivuković, građani, zasad, samo zagledaju.

U proteklih dvadesetak dana, uglavnom je poslužila mališanima koji se kroz dugačku konstrukciju nalik trubi sa uživanjem provlače. Oni stariji, različito je doživljavaju.

„Mislim da je to dobra ideja koja poziva na demokratiju, sam oblik megafona je simboličan, po uzoru na veće evropske gradove”, smatra Dušan koji kraj nje samo prolazi i priznaje da se nikad ne bi mogao obratiti, jer je po prirodi stidljiv čovjek.

S druge strane, Suzana se ne slaže sa njim i smatra da toj govornici nije mjesto na Trgu.

„Prvo mi se ne sviđa njen izgled, malo mi je previše. Mislim da se to moglo uraditi na drugačiji način“, kaže ona.

U mišljenju je podržava koleginica Bojana, koja kaže da joj se sviđa ideja da grad ima govornicu, ali smatra da će na ovakav način više biti korišćena kao šala.

„Uglavnom viđam djecu koja se tu igraju i prolaze ispod ovog željeza“, komentariše Bojana.

Simbol i svrha govornice suštinska su pitanja i za Svjetlanu koja njen izgled ne bi da komentariše.

„I da se obratim, ko će da me sluša? Danas niko nikog ne sluša“, odmahuje rukom.

Za razliku od nje, Marko smatra da govornica ima smisla, ali ako bude onih koji će za nju stati.

„Svako ko je nezadovoljan ima pravo, ako ima hrabrosti, da dođe baš na ovo mjesto i iznese svoj stav, koliko znam, tome ovo i služi“, kaže on.

I dok se Banjalučani dvoume, iz Gradske uprave uvjeravaju da govornica neće “skupljati prašinu” i da za nju imaju mnogo planova.

“Mi planiramo da neke od međunarodnih dana održimo na toj govornici. Nekoliko gradskih pozorišta je zatražilo da tu imaju svoje književne ili dramske večeri. Takođe, neke međunarodne organizacije žele da tu obilježe neke svoje bitne datume ili održe pres konferencije”, kaže za BL portal Tanja Vukomanović, šef Tima za komunikaciju Gradske uprave.

U planu je da govornicu na upravljanje predaju Domu omladine, kao dio projekta urbane revitalizacije, kako bi njen kapacitet bio maksimalno iskorišćen i stavljen na raspolaganje mladima ovog grada, iako, kaže Vukomanović, ona pripada svim Banjalučanima.

Nisam primijetila da je bilo koji Banjalučanin dosad upotrijebio govornicu, kaže Anja Ljubojević, diplomirani politikolog i potpredsjednica Gradskog odbora MSD-a, pa je zato, kako kaže, smatra samo jednim u nizu gradonačelnikovih populističkih poteza.

“Nema potrebe da se manipuliše i stvara lažna slika o nekakvoj „slobodnoj“ Banjaluci, kada je ona slobodna od 22.4.1945. Sloboda je riječ koja ima težinu, nije samo floskula. Na svom Twitter profilu sam napisala da je nova instalacija u Gospodskoj ulici kič. Nema potrebe da idem da na njoj poziram, jer u Republici Srpskoj, na bilo kojem mjestu, mogu da kažem šta iskreno mislim”, kaže Ljubojević.

Takođe smatra da se slične govornice, po uzoru na svjetske metropole, postavljaju u parkovima, a ne na trgovima.

Nikolina Damjanić, BL portal

Ostavite komentar: