Teško bolovala, pa dala otkaz i razvila svoj biznis: Upoznajte hrabru Banjalučanku

18.09.2022. | 07:44

Banjalučanka Mirela Sarajlija operisala je tri tumora na jetri, dala otkaz i od hobija napravila biznis. Danas sam zahvalna što sam prošla kroz sve to, jer da bolesti nije bilo, ne bih sad bila ovako srećna i radila nešto što me ispunjava, priča Mirela koja je od radnice u tržnom centru postala majstor za dekupaž. 

Tako je ova lijepa, poslovna priča počela bolešću, jer je Mirela, nakon teške diganoze, završila na operaciji jetre i sa ogromnim troškovima. Za liječenje joj je bilo potrebno 12.000 maraka.

,,Bilo mi je teško, željela sam podići kredit. Radila sam godinama, a opet nisam bila kreditno sposobna. Srećom, dobrih ljudi ima i novac je za samo dva dana sakupljen. Moram tu pomenuti prijateljicu iz djetinjstva, Maju Isović Dobrijević, koja je napisala apel i sve se brzo riješilo“, priča Mirela.

Opravak je dugo trajao, a onda se, negde “iza ćoška”, pojavio dekupaž.

,,Dekupaž je došao slučajno. Uvijek sam voljela likovnu umjetnost i da sve ukrašavam, ali nisam ni znala tačno šta je dekupaž. Kada sam se nakon operacije malo oporavila, sestra me jedva ubijedila da odem na jedan čas obuke. Mene je to oduševilo, ali sam odmah upitala – zar ne možemo pokušati drvo oslikavati i papirom, na šta su mi rekli da je to nemoguće“, prisjeća se Mirela za BL portal.

Kako je već dokazala da za nju nemoguće ne postoji, tako je sama stvorila tehniku dekupaža, pa sa papirom oslikava i drvo. Njene radove možete vidjeti u poznatoj parfimeriji širom Republike Srpske, a i poručiti na Facebook stranici “Mirelina mašta dekupaž”. Kad se sve to sabere, odluka da ubrzo nakon oporavka od teške bolesti napusti stari posao, pokazala se kao potpuno ispravna.

,,Nakon završenog bolovanja vratila sam se na posao u tržni centar, sa napisanom preporukom doktora da ne smijem podizati ništa teško. Onda dolazi premještanje sa jednog odjela na drugi i tako u krug. Shvatam da me sve to iscrpljuje. Srećom, dozvolili su mi da tu izložim svoje prve radove i tako sam prodala prve satove. Na kraju sam odlučila da se samo tome posvetim i dam otkaz“, priča Mirela.

Mirela ne smatra da je to bio rizik, već put u potpuni oporavak. Željela je da radi ono što voli i vjerovala da će to neko prepoznati. I prepoznali su je, a danas njene ukrašene šolje, satovi, jastuci i kutije krase brojne domove.

,,Nakon bolesti dekupaž mi je bio kao neka vrsta psihoterapije. Pronašla sam u tome ljubav, a danas mogu reći da od toga živim. Nikada mi nije teško uraditi nijednu sliku, sat, bilo šta, jednostavno uživam u tome. Kada vidim ljude koje ti radovi toliko obraduju, meni se srce ispuni”, kaže Mirela.

Prvi rad joj bio sat i tako je po tome i ostala prepoznatljiva. Zbog toga najviše narudžbi dobija baš za satove, a obično su u pitanju oni oslikani ikonama ili crtanim likovima.

,,Za satove sa ikonima dobila sam blagoslov od vladike, inače se ne možete ni baviti slikanjem svetaca bez blagoslova. On se oduševio mojim radovima i pružio mi blagoslov“, napominje Mirela i savjetuje svakoga ko ima neki talenat da ga ne zanemari.

Uz osmijeh otkriva da joj se često javljaju muževi i momci koji joj kažu: ,,Hitno me spasi, napravi nešto, napiši neku romantičnu poruku. Zaboravio sam godišnjicu“.

Ona je tu uvijek da ih ,,spasi“, ali ističe da su žene te koje dekupaž radove najviše kupuju. Posebno je oduševe kada traže poklone za majke i bake.

,,Slobodno mogu reći da sad imam stalne kupce. Ko jednom kupi, uvijek se vrati. Simbolične su cijene, u prosjeku je jedan moj rad oko 15 marka. To je nešto što poklonite za uspomenu, umjesto kafe i čokolade“, dodaje Mirela.

Na kraju razgovora svima poručuje da čuvaju sebe, slušaju svoje tijelo i da od svojih želja i snova ne odustaju.

Željka Pavlović, BL portal