Teodora Solarević rodnu Banjaluku “zamijenila” dalekom Rusijom, a ovo je njena priča
02.12.2020. | 08:53Banjalučanka Teodora Solarević nakon završetka Gimnazije odlučila je da rodni grad zamijeni dalekom Rusijom.
Ova mlada djevojka duže od godinu studira primijenjenu matematiku i fiziku na prestižnom Moskovskom naučno-istraživačkom atomskom Institutu “MIFI”.
Za Glas Srpske kaže da je otišla, ne samo iz želje za obrazovanjem u oblasti matematike i fizike, nego i zbog instinktivne potrebe za otkrivanjem puteva na životnoj raskrsnici.
“Takva odluka bila je i strašna i pozitivna, puna discipline, dobrih ljudi i srećnih okolnosti. Veliko pitanje je šta to odvede čovjeka u određenom smjeru i navede ga duhovno i fizičko putovanje”, kaže Teodora.
Svaki početak je i gorkog i slatkog ukusa, ali ova Banjalučanka obično gleda samo ljepšu stranu stvari.
“Čaša je uvijek napola puna, ili sasvim puna, kako vole Rusi. Obrazovni sistem je drugačiji od našeg, a svi koji žele da se prijave na konkurs Vlade mogu to da urade putem sajta russia.studdž”, pojašnjava Teodora.
Njihov obrazovni sistem ne dozvoljava obnavljanje godine, a za upis u drugu godinu, potrebno je položiti sve ispite iz prethodne. Ona je odlučila da krene stazama čuvenog srpskog naučnika Milutina Milankovića te je izabrala katedru astrofizike, koju želi da upiše sljedeće godine.
“Većina univerziteta se trudi da upiše što veći broj stranih studenata, zbog čega ćete biti toplo dočekani. Međutim, sve od prvog dana je isključivo rezultat ličnog rada i žrtve koju ste spremni da podnesete. Za onoga ko želi da ostvari san, postoji i način”, navela je Teodora.
Za Ruse kaže da su puni protivurječnosti, hladni, ali i predani i odani, tihi veseljaci sa poetskom, slovenskom tugom.
“Baš na svojoj raskrsnici, naišla sam na čitavu naciju koja stoji na sjecištu dva sistema – sistema prošlosti i budućnosti. Ruski čovjek je čovjek budućnosti i napretka, ali i, kako kaže Čehov, čovjek koji se sjeća, umjesto da živi”, kazala je Teodora. Dodala je da ih je doživjela kao malo strpljiviju, odaniju verziju gostoljubivog i toplog balkanskog čovjeka.
“Iako su odani prijatelji, nisu strastveni i impulsivni kao naši ljudi pa bih preporučila slavlja i noćni život na Balkanu”, kazala je ova studentkinja.
Najviše joj nedostaju sestre, prijatelji ali i neki tipični “banjalučki fazoni”.
“Fale mi svirke, građevine, govor i naše pivo. Osjećaj da se skoro svi znaju, da promaja ubija, priča da je “ovo neko čudno vrijeme” i naravno, da se ‘ranije znao neki red'”,rekla je Teodora i kroz smijeh dodala da joj nedostaju i diskusije o teorijama zavjere, o Đokoviću i nauci, obično pod uticajem eliksira zdravlja od fermentisane šljive.
Korona
Pandemija virusa korona promijenila je uslove studiranja, ali se svi prilagođavaju novoj situaciji.
“Moramo da shvatimo da je situacija teška, ali i da je svaka pandemija u istoriji odnosila žrtve. Zbog toga, sa preostalim zalihama snage i pozitivne energije trebalo bi da nastavimo dalje u borbi za opstanak. Presudan je rad na našim navikama, samokontroli, ali i briga o mentalnom zdravlju i ljubav prema nama samima”, rekla je Teodora Solarević.
