Spas traže bilo gdje: Zima pogoršala život beskućnika u Banjaluci

27.12.2022. | 09:43

Dolaskom zime, beskućnici u Banjaluci se snalaze kako znaju i umiju. Uglavnom bez porodice, svoj kutak pokušavaju pronaći bilo gdje.

Gerontološki centar i “Mozaik prijateljstva” jedni su od utočišta ovih ljudi koje je zadesila teška sudbina.

Neki od njih nemaju ni porodice, prepušteni su alkoholu i drugim vidovima zavisnosti, ali ipak ima i onih koji im u teškim situacijama pomognu da se presvuku, okupaju, jedu i prespavaju. Ipak, sve je to kratkog daha, jer na području Banjaluke još ne postoji registar beskućnika kao ni sistemsko rješenje.

Beskućnik kojeg smo zatekli u naselju Mejdan nije želio otkrivati identitet, jer ga je, kaže, sramota u kakvo je stanje sam sebe doveo. Tužnim glasom govori da ne želi ni da ga se slika.

“Strašno je ovo kad se dovedeš u situaciju da moraš moliti nekoga da ti pomogne i da se okupaš. Ali niko nije kriv za ovo. Sam sam. Alkohol me je doveo do ovoga. Pio sam svaki dan i postao ovo što sam danas. Bez kuće, toplog doma, hrane. Nemam se gdje okupati”, priča on.

Kaže da mu je drago što opet ima “Mozaik prijateljstva” za pomoć i u hranu, a i u svemu ostalom.

“Ovo je dobro, ali nije to rješenje. Ja sam svoj život zeznuo alkoholom. Sad nemam ništa, a imao sam sve”, tužno će on.

Iz Centra za socijalni rad Banjaluka za Srpskainfo kažu da u Banjaluci postoji prihvatna stanica za odrasle i stara lica koja se nalaze u skitnji i u stanju socijalne potrebe koja radi u okviru Gerontološkog centra.

“Oni vrše prihvat i kratkotrajni smještaj odraslih i starih lica koji se nalaze u skitnji, prosjačenju i drugim stanjima socijalne potrebe kojima je potreban smještaj. Ta prihvatna stanica u Gerentološkom centru i mi imamo potpisan protokol o saradnji i na taj način mi vršimo zbrinjavanje ljudi u centar. Obično je to osnovni smještaj, tri obroka, higijensko zbrinjavanje, zamjena garderobe, usluge vešeraja, po potrebi dobijaju i medicinsku njegu”, ističu iz Centra za socijalni rad.

Kažu da vrijeme boravka ne može biti dugo, a beskućnici koji se nađu u Gerontološkom centru, mogu biti tu maksimalno pet dana.

“Prošle godine je bilo 48 ljudi koji nisu imali krov nad glavom. Ove godine je 36”, rekli su iz Centra za socijalni rad.

Kažu da oni ne mogu znati koliko u svakom trenutku ima beskućnika na ulici, jer još ne postoji registar za beskućnike.

“Mi ako saznamo da postoji neki beskućnik, obično radimo tu alternativu gdje tražimo primarno rješenje u tom momentu, ali ti ljudi kada ih se otpusti, prosto niste u mogućnosti da vodite brigu gdje će oni. Oni njih zadržavaju koliko mogu, ali obično kada istekne taj period prihvata, mi više nemamo način i mogućnost negdje da ih smjestimo”, ističu oni.

Sistemsko rješenje, dodaju, trebalo bi prema njihovom mišljenju da rade veće instance poput Vlade Republike Srpske i drugih.

“Registar je potreban i bilo bi lijepo da se to uradi. Mislim da je to ranije i bilo u opticaju i vjerujem da će se to i desiti. Ali, trenutno ne postoji. Ljudi koji rade na referatima kažu da je jako teško to znati”, kažu iz Centra za socijalni rad.

A jedan od prihvatnih centara gdje primaju beskućnike da prespavaju, ugriju se, jedu, okupaju se jeste i Gerontološki centar.

“Kada je u pitanju naša prihvatna stanica, potpisan je protokol o saradnji između nas, Centra za socijalni rad, Doma zdravlja i Hitne pomoći. Devet ljudi je u decembru boravilo kod nas”, istakla je glavna sestra u Gerontološkom centru Nada Jukić.

Ona kaže da nakon što istekne period koji mogu boraviti kod njih, oni traže trajna rješenja za ove ljude.

“Ukoliko imaju podršku porodice, vraćaju se u porodicu. Ako su za liječenje, idu na liječenje. Ako ne, onda se radi na njihovom smještaju, a za to je odgovoran Centar za socijalni rad matične opštine odakle dolazi beskućnik”, ističe Jukićeva.

Jukićeva dodaje da osobe koji dođu kod njih, da su to uglavnom ljudi sa društveno neprihvatljivim ponašanjem u smislu oboljenja, demencije, alkoholizma, narkomanije, prosjačenja ili onih ljudi koji nemaju podrške u porodici.

Osim Gerentološkog centra, tu je i “Mozaik prijateljstva” koji osim javne kuhinje ima i smještaj za beskućnike koji dobijaju sve potrebno kada dođu kod njih.

Predsjednik “Mozaika prijateljstva” Miroslav Subašić Kaspa ističe da su oni došli na ideju da pokrenu to jer je i on sam bio u sličnoj situaciji kao i beskućnici.

“Nekada davno u životu sam bio pijanac kao i oni. Gledao i sam gdje ću se okupati. Tako je ta ideja i nastala. Otkako je otvorena, a ima od toga već tri godine, prošlo je jako puno ljudi. Danas otprilike oko 10 ljudi prođe kroz “Mozaik prijateljstva”, priča Subašić.

On kaže da beskućnici dobiju šampon i kupku da se okupaju, toplu vodu, hranu, ugriju se, gledaju televizor, imaju pristup internetu.

“Sve što je potrebno svakoj osobi oni dobiju kod nas”, ističe Subašić.