Skrivena oaza mira u Banjaluci krije 160 različitih biljnih vrsta VIDEO
18.08.2025. | 22:29Prije dvije decenije prostor današnje Botaničke bašte banjalučkog Univerziteta bio je samo prazna parcela od pet hektara, a sada je živa zbirka sa više od 160 različitih biljnih vrsta predstavljenih sa oko 700 jedinki drveća i žbunja.
I dok je za jedne ovo mjesto oaza mira, za druge je nepoznanica, ali su vrata Botaničke bašte svima otvorena, kako za odmor i šetnju, tako i za učenje o biljkama i proučavanje.
O Botaničkoj bašti ekipa Nezavisnih novina razgovarala je sa prof. dr Marinom Antić, direktoricom Instituta za genetičke resurse Univerziteta u Banjaluci, koja ističe da su tada, na početku, imali snažnu ideju i viziju, a danas s ponosom mogu reći da ovdje zaista postoji botanička bašta.
Kako kaže, u bašti njeguju i nekoliko stotina jedinki zeljastih biljaka, raspoređenih u pažljivo formirane cvjetne leje i tematske kolekcije, pa sve to zajedno čini ovu baštu mjestom učenja, istraživanja i uživanja u bogatstvu biljnog svijeta.
“Botaničke bašte nisu samo prostori za očuvanje biljaka, već i žive kolekcije koje doprinose očuvanju ugroženih vrsta, ali i razvoju opšteg botaničkog znanja. Pored autohtonih vrsta, u našoj bašti uzgajamo i alohtone – vrste koje ne potiču sa ovih prostora, ali se ovdje mogu uspješno aklimatizovati. Među njima su, na primjer, močvarni taksodijum, likvidambar, japanski javori, ginko, parocija, gvozdeno drvo, američki hrast i evodija. Uključivanjem ovih vrsta obogaćujemo našu zbirku, ali i omogućavamo posjetiocima da upoznaju biljni svijet iz različitih dijelova svijeta”, priča Antićeva za “Nezavisne novine”.
Posebnu pažnju posvećuju uzgoju endemskih, zaštićenih i ugroženih biljnih vrsta.
“Ove kolekcije se pažljivo planiraju – od pripreme zemljišta i supstrata, do sistema za navodnjavanje i zaštite od sunca. Primjerci se prikupljaju iz prirodnih staništa, ali isključivo uz prethodno pribavljene dozvole i saglasnost nadležnih institucija. Nažalost, i dalje se dešavaju slučajevi oštećenja, krađe ili uništavanja ovih osjetljivih biljaka. Zato su lokacije na kojima ih gajimo dodatno zaštićene, kako bismo obezbijedili njihovo očuvanje. Na taj način doprinosimo očuvanju biološke raznolikosti i pružamo mogućnosti za edukaciju i naučno istraživanje”, priča ona i dodaje da su neke od zaštićenih vrsta koje se nalaze u botaničkoj bašti halačija, Rajenbahova perunika, Pančićeva omorika, mekolisna veprina i mnoge druge.
Uzgojiti i sačuvati sve te biljke nije jednostavno, a sa profesoricom Antić razgovarali smo i o tome da li i kako klimatske promjene utiču na “stanovnike” Botaničke bašte.
“Svjedoci smo da se klima na našem području mijenja – bilo da to nazivamo klimatskim promjenama ili čak klimatskim mutacijama, te promjene su očigledne. Ono što je nama posebno zanimljivo jeste način na koji biljne vrste reaguju na ove oscilacije. Uočavamo promjene u fiziološkim procesima, morfologiji biljaka, pomjeranje perioda cvjetanja, plodonošenja, sazrijevanja, pa i klijanja sjemena. Kako se radi o dugotrajnim i kompleksnim procesima, naš pristup je da pažljivo posmatramo, bilježimo i analiziramo sve što se dešava. Trudimo se da, kroz ta opažanja, pronađemo najbolje načine za očuvanje i uspješno gajenje važnih vrsta. Zanimljivo je da danas, uprkos promjenama, vrste koje prirodno rastu na hercegovačkom kršu – poput onih iz okoline Trebinja, podno Orjena ili sa Leotara – vrlo dobro napreduju u našim malim zbirkama na kamenjaru. To nam daje nadu da se, uz posvećen rad i prilagođavanje, botanička bašta može očuvati i razvijati i u novim klimatskim uslovima”, objašnjava ona za “Nezavisne novine”.
Ulaz u ovaj prirodni raj u Banjaluci se ne naplaćuje, a one koji brinu o biljkama raduje kada se posjetioci obraduju kad otkriju neku vrstu koju do tada nisu imali priliku vidjeti uživo.
“Ponosni smo i na brojne organizovane posjete djece predškolskog i školskog uzrasta. U posljednjih nekoliko godina, svakog proljeća i jeseni, bašta postaje prava šarena učionica na otvorenom. Planirane ture koje traju 45 minuta često se produže na dva sata, ispunjene razgledanjem, učenjem i mnoštvom dječjih pitanja. Vrtići i škole iz Banjaluke i okolnih gradova naši su redovni gosti”, kaže ona i naglašava da Botanička bašta nije gradski park ni obična zelena površina, već naučnoistraživačka institucija sa obrazovnom funkcijom.
“Sve biljne vrste su dokumentovane, označene, a njihov razvoj se pažljivo prati i bilježi. Zato još jednom apelujemo na sve posjetioce da poštuju ovaj prostor – da ne oštećuju ni ne odnose biljke. Uvijek je tu neko od saradnika Instituta ko će rado proći s vama kroz baštu, odgovoriti na pitanja i pomoći vam da je još bolje upoznate”, poručuje Antićeva.
Iako su mlada botanička bašta, imaju velike planove, a kako se prisjećaju – oni su prije samo nekoliko godina bili skromni.
“Prvo smo rekli: ‘Samo da završimo staze pa ćemo dalje’. Onda: ‘Samo da započnemo rasvjetu pa ćemo dalje’. Danas, sve glavne staze su izgrađene, a dio rasvjete je već postavljen. Ove godine nastavljamo sa još jednim velikim segmentom rasvjete. U planu su i ključni infrastrukturni radovi: ograda, sistem za navodnjavanje i formiranje malog jezera. Paralelno s infrastrukturom, nastavljamo sa unosom novih biljnih vrsta – kroz terenska istraživanja i prikupljanje biljnog materijala, kao i nabavku sadnica iz registrovanih rasadnika”, otkriva nam Antićeva i dodaje da se nadaju i prvoj razmjeni sjemena sa drugim botaničkim baštama, što bi bio važan korak za njihov dalji razvoj.
Njihova najveća želja i jedan od budućih ciljeva jeste izgradnja velikog izložbenog staklenika – prostora u kojem će moći formirati kolekcije tropskih, suptropskih i mediteranskih biljnih vrsta, grupisanih po geografskim i ekološkim principima.
“Vjerujemo da će jednog dana centralni dio naše bašte krasiti bogata zbirka sukulenata i biljaka pustinjskih područja – biljaka pijeska, kamena i ekstremnih uslova. To je naša vizija – bašta koja raste, razvija se i inspiriše”, navodi ona za “Nezavisne novine”.
